Muziku i libreto za Don Juana napisao je 2003. godine francuski kompozitor Felix Gray. Prema rečima autora, nije imao cilj da radnju prenese u savremeni kontekst, već ju je postavio van vremena.
Don Juan obiluje scenskim dvobojima i specijalnim efektima koji naglašavaju fantastičnu dimenziju događaja. Poseban ukras predstavi daje koreografija inspirisana španskim plesovima, pre svega flamenkom. Mjuzikl je postigao ogroman uspeh u Francuskoj i Južnoj Koreji, dok je u Kanadi doživeo pravi trijumf. Gilles Maheu je nagrađen priznanjem za najboljeg reditelja.
Mjuzikl su producirali Charles i Nikolas Talar, jedni od najvećih nezavisnih muzičkih producenata. Predstava je oborila sve rekorde u prodaji albuma i ulaznica.
SINOPSIS
Godine 1616. španski dramaturg Tirso de Molina u drami Seviljski zavodnik ili Kameni gost prvi put je stvorio lik Don Juana (u delu poznatog kao Don Juan Tenorio). Nakon toga, mnogi pisci i kompozitori, uključujući Molijer i Mocart, inspirisani ovom dramom, značajno su doprineli razvoju mita o prepredenom zavodniku. S druge strane, Felix Gray zamislio je Don Juana na potpuno drugačiji način…
STVARAOCI MJUZIKLA
FELIX GRAY (ФЕЛИКС ГРЕЈ) Kompozitor i autor libreta Još kao tinejdžer, Felix Grey je počeo da piše pesme, svirajući melodije na gitari. Strast prema muzici dovela ga je 1988. godine na vrh top-liste “Top-50”, a njegova pesma La Gitane postigla je ogroman uspeh. Međutim, tokom promocije pesme, Felix je otkrio da ima snažan strah od reflektora i publike, što mu nije dozvoljavalo da nastupa na sceni. Ipak, to ga nije sprečilo da izda drugi singl – Te revoir à Madrid, koji je publika toplo prihvatila.Gray ne traži slavu i pažnju – njegov glavni cilj je stvaranje i pevanje. Godine 1991. Felix je napisao veoma ličnu pesmu pod nazivom za Sve Devojke i predložio svom prijatelju Didier Barbelivien da je otpevaju u duetu. Samo nekoliko dana nakon studijskog snimanja, kompozicija je zauzela vrh muzičkih top-lista. U tom periodu Gray je objavio i dva druga singla – Time to Time i Vado Via, zahvaljujući kojima je njegov album prodat u milionskom izdanju.
Godine 1996. dobija Zlatnu ploču za album Félix Grey. Već sledeće godine dolazi do važnog susreta sa pevačem Dejvidom Šarveom. Za njega Felix piše novi album, a singl Should I Live postaje vodeći hit u Francuskoj. Potom je sarađivao sa svojim prijateljem, pevačem Patrick Bruel, na albumu Juste avant, na kojem se nalazi i pesma Au café des délices, jedan od najvažnijih hitova u Bruel karijeri.
GILLES MAHEU (ЖИЛ МАЈо) Režiser i koreograf
Čovek mnogih talenata, Gilles Maheu je i glumac, i koreograf, i autor, i predavač, i scenograf. Već 40 godina jedan je od vodećih režisera kako u Kanadi, tako i širom sveta. Osim toga, Maheu je suosnivač dva pozorišta u Montrealu – „Slobodan prostor“ i „Fabrika S“. Godine 2015. nominovan je za prestižnu nagradu za značajan doprinos kulturnom životu Kvebeka. Sa svojom trupom „Carbon-14“ gostovao je u 30 zemalja i osvojio više od 40 prestižnih nagrada, uključujući priznanja za najbolju scenografiju za predstavu Relsi, najbolji scenski dizajn za Hamlet-mašina, kao i za Mrtve duše, koja je proglašena najboljom predstavom.
U filmskom svetu Maheu je poznat po glavnoj ulozi u kultnom filmu Jean-Claude Lauzon Noćni zoološki vrt, prikazanom 1988. godine na Kanskom festivalu. Godine 1995. sam režira film Koža, meso i kosti, koji je osvojio nagradu „Za smelost“ na Međunarodnom festivalu filmova o umetnosti u Montrealu, kao i bronzanu medalju na Filmskom festivalu u Njujorku.
Godine 1998. Gilles Maheu postaje režiser čuvenog mjuzikla Notre Dame de Paris, čija se premijera održala u Palati kongresa u Parizu. Mjuzikl je doživeo ogroman uspeh, gostovao u petnaest zemalja, okupio više od 10 miliona gledalaca i osvojio nagradu za najbolju predstavu u Kanadi i Italiji.
Godine 2004. Maheu postavlja mjuzikl Don Juan, koji je s velikim uspehom prikazan u Francuskoj, Kanadi i Južnoj Koreji. Za ovu režiju dobio je nagradu za najboljeg režisera.
Konačno, 2007. postaje umetnički direktor predstave Butterfly u Pekingu, dok je godinu dana kasnije kreirao predstavu Zaia za „Cirque du Soleil“ u Makau i Kini.
CHARLES TALAR (ШАРЛ ТАЛАР) Producent
Charles Talar je jedan od najistaknutijih nezavisnih muzičkih producenata od 1970-ih godina. Sarađivao je sa poznatim izvođačima kao što su Francis Cabrel, Didier Barbelivien, Serge Lama, Bruno Pelletier, Mike Brant, François Valéry, Jean-Pierre François, Vladimir Cosma, Cookie Dingler, Phil Barney, Daniel Lavoie, Licence IV, Michèle Torr, Murray Head i mnogi drugi.
Još 1971. godine Charles je sa prijateljima osnovao grupu „Paris Saint-Germain“ i tokom 40 godina ostao njen lider. Od 1996. godine posvetio se produkciji mjuzikla Notre Dame de Paris, koji je doživeo neviđen uspeh kako u Francuskoj, tako i širom sveta.
Godine 2000. pridružio mu se sin Nikolas, a zajedno su započeli međunarodnu produkciju. U 2002. produciraju predstavu Luc Plamondon Sindi-Pepeljuga 2002. Godinu dana kasnije postavljaju predstavu Didier Barbelivien Deca sunca, koja je s velikim uspehom gostovala širom Francuske.
Zatim slede mjuzikl Felix Gray Don Juan u režiji Gilles Maheu, koji je oborio sve rekorde prodaje albuma i ulaznica. Od 2006. Charles and Nicolas Talar bave se produkcijom dečjih muzičkih predstava: “Oui-Oui et ses amis”, “Oui-Oui et le cadeau surprise” i “Oui Oui etand the grand carnival”. Ove predstave, koje su stalno punile sale, ponovo su popularizovale velike dečje spektakle.
Godine 2011. produciraju predstavu Princi i princeze prema bajkama Michel Ocelot, koja je dobila oduševljene kritike i ostvarila veliki uspeh. Tokom godina , Charles and Nicolas Talar organizovali su više od 7.500 predstava za 14 miliona gledalaca širom sveta.
NIKOLAS TALAR (НИКОЛА ТАЛАР)
Producent Nicolas Talar je od 2000. godine koproducent mjuzikla Notre Dame de Paris, poznatog širom sveta. To nije jedina njegova predstava koja je dobila priznanje. Godine 2002, zajedno sa svojim ocem Charles Talar, producirao je mjuzikl Luka Plamondona Sindi-Pepeljuga 2002.
Godinu dana kasnije usledila je predstava Didjea Barbelivjena Deca sunca, koja je sa velikim uspehom gostovala širom Francuske. Godine 2004. Talar producira mjuzikl Félix Gray Don Juan u režiji Gilles Maheu, koji je oborio sve rekorde u prodaji albuma i ulaznica.
Od 2006. godine Charles and Nicolas Talar posvećuju se produkciji dečjih predstava. Da-Da i prijatelji, Da-Da i poklon iznenađenja, Da-Da i veliki karneval, Dora – istraživačica i grad izgubljenih igračaka – ove predstave su obnovile interesovanje za muzičke predstave za najmlađe gledaoce.
Godine 2011. Nikolas se prihvata produkcije predstave Princi i princeze prema bajkama Michel Ocelot, koja je postigla ogromnu popularnost i dobila pohvale kritičara.
Danas se Nikolas Talar s pravom smatra jednim od vodećih mladih producenata u Francuskoj. I dalje se bavi produkcijom muzičkih predstava za decu i odrasle.
ANGEL ROJAS I CARLOS RODRIGUEZ Horeografi
Angel Rojas i Carlos Rodriguez su prinčevi flamenka. Mjuzikl Don Juan nezamisliv je bez strastvenog flamenka. Ovaj izuzetan i očaravajući ples inspirisao je talentovane koreografe Angel Rojas i Carlos Rodriguez na stvaranje strastvenih i emotivnih baletnih scena. Ljubav prema plesu negovali su od najranijeg detinjstva.
„Ples je oduvek bio moja strast, koliko god da se sećam,” kaže Angel. „Jedna od sestara me je upoznala s plesom u veoma ranom uzrastu, i od tada sam se zaljubio u taj svet,” dodaje Carlos.
Obojica braće rano su počela da se bave flamenkom. Inspirisani karijerom Nureyev, Baryshnikov i Antonio Gades — legendarnih plesača flamenka, prvo su se obrazovali u klasičnom baletu, zatim savremenom plesu. Naravno, flamenko je ostao njihova glavna umetnička ljubav.
Vrlo brzo ples postaje njihova profesija: Carlos je prvi put nastupio na sceni sa 13 godina, a Angel sa 16. Samo nekoliko godina kasnije, osnovali su svoju kompaniju „Novi španski balet.”
„Pre dve decenije,” priseća se Angel, „osnovali smo ‘NIB’ jer smo želeli da radimo s plesačima mlađe generacije, spajajući naše iskustvo i viziju plesa. Stvorili smo svoj jedinstveni stil, nastao mešanjem različitih žanrova – klasičnog i savremenog. Oni dodatno ističu lepotu flamenka, koji je kamen temeljac našeg stvaralaštva.”
DON JUAN FELIX GRAY
KAKO JE NASTALA IDEJA ZA ADAPTACIJU „DON ŽUANA” U MJUZIKL? — Oduvek sam bio fasciniran karakterom Don Žuana. Zavodnik i buntovnik koji se ničega i nikoga ne plaši. Ideja da ga pretvorim u muzičkog junaka bila je u mojoj glavi godinama, ali inspiracija dugo nije dolazila. DA LI VAS JE ZA PISANJE OVOG MJUZIKLA INSPIRISALA MOLIJEROVA DRAMA? — Ovo je veoma slobodna adaptacija. Radnja počinje na isti način kao kod klasika, ali se razlikuje od Molijerovog teksta. Za kreiranje ovog mjuzikla koristio sam i Mocartovu dramu Seviljski osvetnik i Gost iz kamena Tirsa de Moline, španskog autora iz XVII veka, koji je i stvorio lik Don Žuana.
PO ČEMU SE VAŠA VERZIJA RAZLIKUJE OD PRETHODNIH? — U našoj priči prikazujemo novo lice Don Žuana, možda osetljivije nego što su ga predstavljali drugi autori. Iako je osvajač ženskih srca, on je ipak ranjiv…
U KOJE VREME SE ODVIJA RADNJA? — Nije mi bila namera da radnju prenesem u savremeni kontekst. U tom slučaju morao bih da izbacim kostime i dvoboje mačevima, koji više ne odgovaraju današnjem mentalitetu. Zato sam odlučio da radnju smestim van vremena.
SPOMINJETE DVOBOJE. DA LI IH IMA PUNO U PREDSTAVI? — U ovom mjuziklu ima dosta dvoboja koje su osmislili koreografi. Tome su, naravno, dodati i specijalni efekti koji naglašavaju fantastičnu i natprirodnu dimenziju događaja.
A PLESOVI? — Koreografija je španska, sa mnogo elemenata flamenka. Plesači nose svu gracioznost tog umetničkog izraza u svojoj duši i svakim pokretom na sceni.
Foto: Alesasndro Dobici
