Predstava „Božji ljudi”, nastala po motivima proze Borisava Stankovića, u režiji Juga Đorđevića, biće premijerno izvedena 14. juna (20.30) na Sceni „Raša Plaović“ Narodnog pozorišta u Beogradu.

Komad preispituje teme sudbine, smrti i ludila kroz Stankovićeve likove vranjanskih prosjaka, ubogih i odbačenih, čije priče, i više od jednog veka nakon nastanka, zadržavaju univerzalnu snagu i aktuelnost, a u podeli su Vanja Ejdus, Iva Milanović, Jelena Blagojević, Aleksandar Vučković, Nedim Nezirović i Novak Radulović.

Reditelj Jug Đorđević podseća da je Borislav Stanković bio hroničar sudbina koje prkose vremenu i zaboravu, beležeći živote ljudi tog doba glasom koji prkosi, opominje i inspiriše.

Takođe, ističe da ova predstava nije nastala samo kao priča o prosjacima i Vranju, nego kao zajednički razgovor o sudbini, o smrti i ludilu – razgovor koji se retko vodi, a tiče se svih nas.

Povezana vest:  Nove zvučne knjige za decu - Slavni kompozitori i Muzika sveta

Prema njegovim rečima, rezultat tog procesa jeste „vizuelna poema”, sastavljena od niza slika, prizora i glasova koji se ne nižu po logici radnje, već po logici sećanja.

„Tražili smo formu u pripovedačkom, a ne u predstavljačkom”, poručuje Đorđević kome je ovo treća saradnja sa Narodnim pozorištem, nakon što je s velikim uspehom režirao predstave „Uspavanka za Aleksiju Rajčić“ i „Gospođa Olga“.

Dramaturg Đorđe Kosić napominje da su „Božji ljudi”, objavljeni 1902. godine, u srpsku književnost doneli galeriju likova kakva do tada gotovo da nije postojala.

„Prosjaci, ubogi, slepi, sumanuti i odbačeni – svi oni koje je staro Vranje gledalo, a nije videlo – pogledani su prvi put u oči, s pažnjom kakva se obično poklanja svetiteljima”, naglašava Kosić i dodaje da predstava nije nastala kao klasična dramatizacija Stankovićeve proze, već kao čin pripovedanja u kojem glumci ne „postaju neko drugi”, već svedoče o likovima i prenose njihove sudbine dalje.

Povezana vest:  Otvorena Beogradska nedelja umetnosti - najveći kulturni događaj ovog leta-

„Pripovedanje i smrt oduvek su u srodstvu: svaka ispričana sudbina mali je otpor nestajanju. Pitanjem o sopstvenoj prolaznosti glumci su otkrili da granica između onoga ko priča i onoga o kome se priča nije čvrsta, te da smo, kad-tad, svi mi Božji ljudi. Naslov nije slučajan. U narodnom i pravoslavnom poimanju, ubogi, nemoćni i sumanuti jesu Božji ljudi – oni koji pripadaju Bogu, Njegovim prstom obeleženi i Njegovom rukom zaklonjeni. Tu veru Stanković niti ironizuje niti propoveda; on je prosto konstatuje i pripoveda na nivou ljudske sudbine“, primećuje Kosić.

Povezana vest:  Dobitnice Zlatnog lava stižu na Bitef

Predstava „Božji ljudi”, prema njegovom mišljenju, nije „slika tuđih života, nego poziv na zajedničko slušanje, kao nekad oko ognjišta, da bismo još jednom, barem na kratko, dozvali i zadržali među živima one koje je svet odavno pustio da odu“.

U umetničkom timu predstave su i Andrea Rondović (scenografija), Velimirka Damjanović (kostimografija), Nevena Glušica (komponovanje muzike), Milica Cerović (scenski pokret) i dr Ljiljana Mrkić Popović (scenski govor).

Prva repriza biće održana dan kasnije, 15. juna, a do kraja meseca predstava će biti na repertoaru i 21. juna, takođe s početkom u 20.30 časova na Sceni „Raša Plaović“.