suroi kzn

Roman „Milijarder“ Vetona Suroija u izdanju Samizdata B92

U beogradskom Domu omladine danas je promovisan roman albanskog pisca Vetona Suroija „Milijarder“ objavljen u ediciji „Busola“ izdavačke kuće Samizdat B92 u prevodu Škeljzena Malićija.
U prisustvu autora koji nije posetio Beograd 17 godina, a pre toga je dobar deo života proveo u srpskoj prestonici, o knjizi su govoirli istoričarka Latinka Perović, novinar, publicista, književni kriitčar Teofil Pančić, dramaturg Borka Pavićević a moderator je bio Miša Stojiljković.
Mala sala DOB-a bila je tesna da smesti sve goste i bilo je obezbeđeno simultano prevođenje ali se Suroi se opredelio da govori na srpskom dok su izlaganja ostalih učesnika bila pregvođena na albanski.
Stojiljković je podsetio da je promocija romana organizovana u okviru festivala „Mirdita, dobar dan“ koji se održava po drugi put od 4. do 8. juna sa ciljem da Beogradu predstavi kulturnu scenu Kosova kao kulturni doprinos opštim težnjama za uspostavljanje trajnog mira i normalizaciju odnosa Srbije i Kosova.
 Suroi je, pozdravljajući publiku, kazao da je veoma srećan što se promocija njegovog romana održava baš na rođendan njegovog oca koji bi danas imao 86 godina i koji je u Beograd došao kao mladić da bi studirao prava a kada ih je diplomirao radio je kao novinar i diplomata dok nije poginuo u saobraćajnoj nesreći u Spaniji.
-U vreme kada mi je otac stigao u Beograd, Šiptar je bila profesija jer tako su nazivane drvoseče, nosači i oni koji su radili teške fizičke poslove ali zato kada se vrati u Prištinu rešio je da se angažuje oko osnivanja Univerziteta i na njegovom otvaranju se obratio publici na albanskom jeziku porukom da tim jezikom neće govoriti samo oni koji rade najteže poslove već budući naučnici, pisci, umetnici, profesori…- ispričao je Suroi.
Latinka Perović je rekla da joj je čast i izuzetno zadovoljstvo što joj se ukazala prilika da predstavi albanskog pisca sa Kosova ali ovde je i iz drugih razloga, jer se dosledno odnosila prema albanskom pitanju i zalagala za njihovu kulturu i jezik u nekadašnjoj Jugoslaviji.
Prema njenom mišljenju, knjiga nije samo literarni već i društveni poduhvat i posebno je pohvalila veoma dobar prevod Maljićija kao i spremnost Samizdata B92 da u praksi pokaže angažovanost štampanjem ovog dela.
Predstavljajući pisca ona je rekla da se Suroi (1961) rodio u Prištini ali da je značajan deo života proveo u Beogradu pre nego što se vratio u zavičcaj gde se lično angažovao društveno i politički, pokrećući uticajni list „Koha ditore“ i televiziju.
-Suroijev roman je zgusnuta, moderno pisana knjiga bez strasti, sa osećanjem za meru i za one koji su bili žrtve“, istakla je Perović i dodala da Suroi „piše o ljudima koji su osetili ratni teror, nasilje na Kosovu i obreli se neočekivano u tranziciji.
Za Perovićevu je bitno što pisac nije osvetoljubiv, što svoju fikciju gradi na realnim osnovama i stvarnosti i neki od likova podsećaju na konkretne ličnosti koji su tamo živeli i bili lišeni slobode sve do 2000. godine.
Nju su kosnule lirske strane koje se odnose na sudbinu dugogodišnjeg zatočenika u nekadašnjoj SFRJ koji je pošto je konačno oslobođen, odlučio da napusti zavičaj i otisne se u SAD gde je našao slobodu koja je višedimenzionalna.
Za Perovićevu je knjiga ne samo svedočanstvo o stvaranju jedne nove kulture koja je izrasla neposredno pored nas, već je dokument o traumatičnim vrermenima za sve nas
90-tih kada su postojale oaze otpora u kojima se nije prekidao dijalog sa pripadnicima drugih naroda.
-Iz kulture kreće duh sporazumevanja i odbacivanja stereotipa koje je nametala politika koja je još uvek ostrašćena a na nama je da prihvatimo realnost – poručila je Latinka Perović.
Borka Pavićević je priznala da je Suroijeva knjiga ostavila na nju snažan utisak i konstatovala da čovek koji je napisao „Milijardera“ mora da bude izuzetno dobar da sa toliko saosećanja piše o ljudima kojima je uskraćeno pravo na rad samo zato što pripađu prokazanom narodu.
To odsustvo mogućnosti rada za Pavićevićevu je suština drame Suroijevih junaka kojima preostaje samo da lutaju ulicama ili sede po kafićima bez ikakvog cilja, svesni da nisu u stanju da promene stanje u sredini u kojoj žive.
Za nju to nije politički roman već priča o tranziciji i njeni tragičnim posledicama.
Pančić, pozvan da kao književni kritičar da ocenu ovog dela, insistirao je da je to autentični roman bez primesa publicistike i pripada najboljim delima savremene albanske literature koja je nama uglavnom nepoznata, što smatra za težak propust, jer bez obzira što je napisan na drugom jeziku, odnosi se na nas i našu sredinu.
Roman donosi, primetio je Pančić, okean tema o kojima ne znamo ništa a tiču se srpskog društva jer ga Suroi posmatra iz jednog drugog, nama neznanog ugla.
Suroi je kazao da je ova promocija dokaz da se stvari menjaju na bolje i da se stvaraju uslovi za uspostavljanje stvarnog dijalogam a roman je pisao kao svojevrsni put ka samooslobađanju, ka iznalaženju sopstvenog glasa ali i da se oslobodi tema kojima je morao da se bavi.

Povezana vest:  Kreativni centar na Trećem novobeogradskom sajamu knjiga, stripova i antikvarnih knjiga

PHOTO: Antonio Ahel/ATAImages