Knjiga „Oliv Kiteridž“ donela Elizabeti Straut „Pulicera“

Knjiga je ovenčana sa pregršt američkih literarnih nagrada tako ju je list „Vol strit džornal“ proglasio za „knjigu koju smo najviše voleli“ u 2008, dok ju je „Pipl“ magazin uvrstio među 10 top knjiga u 2008, što su uradili i dnevnik „US Tudej“ i nedeljnik „Entertejment vikli“.
Lanac knjižara „Barns i Nobls“ je ovu zbirku od 13 priča koje povezuje glavna junakinja Oliv Kiteridž proglasio za najbolji knjigu na osnovu glasova kupaca, a epitet najbolje knjige dobila je još i od „Vašington posta“ i „Čikago tribjuna“.
Kritičari se već dve godine utrkuju ko će izreći više pohvala na račun knjige koja je uspela da ostvari san svakog izdavača da postane bestseler i pokupi književne nagrade, a sve zahvaljujući glavnom liku koji je osvojio srca čitalaca.
Strautova (54) je po obrazovanju pravnica koja se školovala i na Oksfordu, ali se vratila u SAD i od 1982. počela da objavljuje priče u periodici, da bi romanom „Ejmi i Izabel“ ušla u užui izbor za nagradu „Orindž“, a nominovana je za “ PEN/Foknerovu“ nagradu.
Njena knjiga „Oliv Kiteridž“, koju nazivaju „roman u epizodama“, objavljena jer u okviru edicije „Opra (Vinfri) preporučuje“, što je sigurna propusnica za listu bestselera, ali je isto tako retko preporuka za negrade kao što je „Pulicer“ i utoliko je veći uspeh što se i veoma strogi žiri za ovo priznanje, koje dodeljuje prestižni univerzitet Kolumbija, opredelio za nju.
Oliv Kieridž je penzionisana profesorka matematike koja živi u zabitom gradiću Krozbi u američkoj saveznoj državi Mejn, na severoistoku SAD, i ta živopisna, džangrizava udovica spremna je da svakome kaže šta misli.
Ako je nekome kao što je Oliv životni moto „čovek može sve da izdrži“ jasno je da će se hvatati u koštac sa svim nedaćama koje joj donosi život, od muževljeve smrti, preko problema sa sinom, do raznih sitnih problema sa susedima i sugrađanima kojima je uvek spremna da pomogne.
Prema pisanju kritičara „Vašington post“, ove priče odišu toplinom, ljudskošću i optimizmom, a „dobronamernost sa kojom Strautova kreira likove formira tanušni most između očajanja i nade, ljudske patnje o kojima piše su realne i opisane sa razumevanjem“.
Čuveni magazin „Njujorker“ je za Oliv Kiteridž napisao da ta žena „nervira na početku knjige, ali do kraja knjige više ne možete da živite bez nje“.
