Knjiga „Oliv Kiteridž“ donela Elizabeti Straut „Pulicera“ 

elizabet_strautNova beogradska izdavačka kuća „Profil knjiga“, koja pripada sistemu „Profil internacional“, sa sedištem u Zagrebu, obezbedila je srpskim knjigoljupcima da već mogu da čitaju prevod knjige „Oliv Kiteridž“ koji je Elizabeti Straut doneo prestižnu nagradu „Pulicer“ za 2009. godinu. 
Knjiga je ovenčana sa pregršt američkih literarnih nagrada tako ju je list „Vol strit džornal“ proglasio za „knjigu koju smo najviše voleli“ u 2008, dok ju je „Pipl“ magazin uvrstio među 10 top knjiga u 2008, što su uradili i dnevnik „US Tudej“ i nedeljnik „Entertejment vikli“. 
Lanac knjižara „Barns i Nobls“ je ovu zbirku od 13 priča koje povezuje glavna junakinja Oliv Kiteridž proglasio za najbolji knjigu na osnovu glasova kupaca, a epitet najbolje knjige dobila je još i od „Vašington posta“ i „Čikago tribjuna“. 
Kritičari se već dve godine utrkuju ko će izreći više pohvala na račun knjige koja je uspela da ostvari san svakog izdavača da postane bestseler i pokupi književne nagrade, a sve zahvaljujući glavnom liku koji je osvojio srca čitalaca. 
Strautova (54) je po obrazovanju pravnica koja se školovala i na Oksfordu, ali se vratila u SAD i od 1982. počela da objavljuje priče u periodici, da bi romanom „Ejmi i Izabel“ ušla u užui izbor za nagradu „Orindž“, a nominovana je za “ PEN/Foknerovu“ nagradu. 
Njena knjiga „Oliv Kiteridž“, koju nazivaju „roman u epizodama“, objavljena jer u okviru edicije „Opra (Vinfri) preporučuje“, što je sigurna propusnica za listu bestselera, ali je isto tako retko preporuka za negrade kao što je „Pulicer“ i utoliko je veći uspeh što se i veoma strogi žiri za ovo priznanje, koje dodeljuje prestižni univerzitet Kolumbija, opredelio za nju. 
Oliv Kieridž je penzionisana profesorka matematike koja živi u zabitom gradiću Krozbi u američkoj saveznoj državi Mejn, na severoistoku SAD, i ta živopisna, džangrizava udovica spremna je da svakome kaže šta misli. 
Ako je nekome kao što je Oliv životni moto „čovek može sve da izdrži“ jasno je da će se hvatati u koštac sa svim nedaćama koje joj donosi život, od muževljeve smrti, preko problema sa sinom, do raznih sitnih problema sa susedima i sugrađanima kojima je uvek spremna da pomogne. 
Prema pisanju kritičara „Vašington post“, ove priče odišu toplinom, ljudskošću i optimizmom, a „dobronamernost sa kojom Strautova kreira likove formira tanušni most između očajanja i nade, ljudske patnje o kojima piše su realne i opisane sa razumevanjem“. 
Čuveni magazin „Njujorker“ je za Oliv Kiteridž napisao da ta žena „nervira na početku knjige, ali do kraja knjige više ne možete da živite bez nje“.

Povezana vest:  Noć muzeja u Loznici