Džinks: Mi smo androgeni bend

Džinks: Mi smo androgeni bend

Članovi pop benda Džinks (Jinx) ističu da su „uniseks“ pesmama gradili karijeru, čijih 20 godina obeležavaju u petak 12. decembra koncertom u „Amerikani“ Doma omladine Beograda.
„Mi smo ti malo androgeni bend. Imamo uniseks pjesme. Općenito smo malo maknuti od nekih dubljih emocija. Mislim da se i žensko i muško može naći u našim pjesmama, bez problema“, objašnjava pevačica Jadranka Ivaniš-Jaja (Yaya).
Autor hitova Džinksa, kakvi su „Tamo gdje je sve po mom“, „Čuvaj me ne daj me“, „Da smo se voljeli manje“… gitarista Goran Muratović-Coco Moskito objašnjava da zbog Jajinog glasa sve pesme piše tako „Ne bih mogao pisati u ženskom rodu, zato se cijelo vrijeme sakrivam u uniseksu. Ili je to neki plural, kao ‘mi nešto radimo’. Ili sam ‘ja’. Recimo, kad sam pisao ‘Na čemu si ti’ to nije čak bila ni ljubavna pjesma. To jedan frend drugom frendu kaže: ‘koji ti je… da prostiš“, kaže Coco.
Džinks su u nastali početkom devedesetih godina u Zagrebu „kao slučajnost ili sudbina“, pošto je Coco odustao od planirane kantautorske karijere, nakon susreta sa nesuđenim pratećim vokalom Jajom.
„Mislio sam da mi je priroden kantautorski moment. Ako si ko Dilan ili Štulić nisi neki pjevač, ali to nije ni bitno. Bitno je da pjevaš svoje pjesme. Međutim, susret s Jajom je potpuno promijenio moju koncepciju i potaknuo me da krenem u smjeru koji mi možda nije bio na pameti“, seća se Coco.
Prvi album benda na engleskom jeziku „Sextasy“ (1995) ne privlači preteranu pažnju, ali se sve menja sa drugim „Second Hand“ (1997) na maternjem jeziku, na kome je veliki hit „Smijem se“. Jaja ističe da je „najveći uspijeh kad te prihvate sa prvim hitom, onda si napravio skoro pola posla – kad ubodeš iz prve to je ko kad si ubo u pikadu u sridu“.
Od tada Džinks su se pokazali kao prvorazredna koncertna atrakcija, uz to ponudivši niz albuma i hitova („Bye Bye Baby Bye“, „Sanjam“, „Šmiramo“…), uspevši da se na par godina raspadnu i ponovo okupe za album „Na zapadu“ (2007). Poslednji album benda bio je „Diksilend“ (2010), kog je Coco svojevremeno opisivao kao „muziku za doba depresije“ – stanje koje po Džinksima i dalje traje u Hrvatskoj i ostalima zemljama regiona.
„To je meni čest izgovor što još nemam novi album. Pa druže ništa se nije promijenilo! Sve je isto. Izgleda kao da smo u neki vrtlog ušli, samo se vrtimo u mjestu. Nikakve perspektive. Gdje je svjetlo na kraju tunela? Mada, nekima odgovara taj kulturni nivo blata“, kaže gitarista.
Koncert 12. decembra u Doma omladine biće izuzetna prilika za rekapitulaciju karijere i to pred beogradskom publikom koja od početka verno prati Džinkse – „Amerikana“ je bila krcata prvi put 2009. i potom 2012. godine, kao i Studentski kulturni centar 2011. godine.
Coco sada najavljuje: „Biće malo prošireni repertoar, ali ne treba očekivat’ četiri sata koncerta. Biće retrospektiva 20 godina. Sa svakog albuma ide toliko pjesama koliko nam se čini da zaslužuju. Biće više kao neka sabrana djela. Ili zlodjela“.
Ulaznica za slavljenički koncert Džinksa košta 1.200 dinara na blagajni DOB-a, odnosno preko mreže Eventim.

PHOTO: Nino Šolić