Mohamed Al DaradjiIrački reditelj Mohamed Al-Darađi gost festivala Cinema City

 

Selekcija „Democracy / Export-Import“ predstaviće publici festivala Cinema City u Novom Sadu, koji se održava od 5. do 12. juna, izbor sjajnih dokumentarnih filmova, kreativnih interpretacija stvarnosti i potresnih svedočanstava, o kršenju ljudskih prava i sloboda, ali i raspršenih snova i nadanja. Višestruko nagrađivani irački reditelj Mohamed Al – Darađi biće gost festivala Cinema City, a u oviru ove selekcije, u njegovu čast biće održan specijalan program „Pod reflektorom: Mohamed Al- Darađi“  koji  predstavlja  njegova četiri ostvarenja.

Hrabrost, časnost, iskrenost i autentičnost krase stvaralaštvo Mohameda Al- Darađija, i Cinema City želi da srpskoj publici i filmskim profesionalcima ukaže na njegovo postojanje, njegov filmski angažman i vrednosti njegovih filmskih dela. Reditelj, koji je oduvek je verovao da umetnost može da pobedi tragediju, 2003. godine napustio je studije u Londonu i vratio se u domovinu, da bi uživo snimao rat i ostvario san da snimi film u zemlji u kojoj su tog momenta radila samo četiri bioskopa.

Povezana vest:  "No strings attached" prvi s 20,3 miliona dolara

Ekipa filma snimala je na ulicama Bagdada, na kojima je besneo rat,  deo tima čak je bio i otet, a jedan snimatelj ranjen u nogu. Uprkos svemu Mohamed je dovršio svoju filmsku priču. Film je nazvao „San“, sa njim se takmičio za „Zlatni globus“ i bio u konkurenciji za Oskara za najbolji strani film 2006. godine. Od materijala nastalih tokom snimanja režirao je i drugo delo, dokumentarac „Rat, ljubav, bog i ludilo“. U ovom programu biće predstavljeni i Darađijev rani dokumentarac „Moje ime je Muhamed”, ali i njegovo najnovije filmsko delo „Sin Vavilona”, koje je na ovogodišnjem Sandens festivalu osvojio Gran pri žirija, a u Berlinu i nagradu za humanost i angažman u traganju za ljudskim pravima Amnesti Internešenela i nagradu za mir (Peace Film Award). Uz to, biće ovo i izvrsna prilika za predstavljanje britanske producentske kuće „Human film” u čijem okrilju nastaju mnoga politički i humanitarno angažovana dela na temu borbe za ljudskih prava i ravnopravnost.

Povezana vest:  Kira Sedžvik i Vinsens D'Onofrio zajedno u filmu

U okviru selekcije „Democracy / Export-Import“ biće prikazana i četiri neverovatna dokumentarca, koja govore o potresnoj i beskompromisnoj borbi za ljudska prava. Upozoravajući film turske rediteljke Bingol Elmas „Moje pismo Pipi“, posvećen je Italijanki Pipi Baki, mirovnoj aktivistkinji i velikom borcu za ljudska ali i ženska prava, čije je mirovno putovanje– pešačenje i autostopiranje u beloj venčanici, od Milana preko Izraela do Azije, sa namerom da ovakvim činom podigne svest o potrebi globalnog mira, tragično završeno u zapadnoj Turskoj, gde je brutalno silovana i ubijena.

Film austrijskog dokumentariste Fridolina Šeneviza „Pet kardinalovih tačaka“ (The Five Cardinal Points) snimljen je u Meksiku kao svedočanstvo žudnje za ostvarenjem „američkog sna”. „Ubiti slona“ (To Shoot an Elephant), film špansko-palestinskog rediteljskog tandema Alberta Arćea i Mohameda Rudžajlaha, prikazuje izraelsku akciju zvana „Liveno olovo” kada se dvadeset i jedan dan na ljude pucalo kao u poludele slonove, a dva reditelja su ovu vatru izdržali zajedno sa palestinskim civilima, neispavani, prljavi, krvavi i zarobljeni unutar pojasa Gaze.

Povezana vest:  „MALI BUDO" prvi film na velikom platnu u srpskim enklavama na Kosovu i Metohiji posle petnaest godina

„Kineski narodni neprijatelj br. 1: bitka Rebije Kader za Ujgure“ nemačke autorke Silvije Nagel, uzbudljiva je priča o sudbini Rebije Kader, i njenoj borbi za tretman nacionalnih manjina u Kini.

Dvadeset i prvi vek nudi slike surovosti, ljudske nemilosrdnosti, grabežljivosti, nepravdi, iskrivljenog sistema vrednosti, zagađenosti životne sredine, ali čovekove borbe za pravdu i istinu. Filmovi koji o tome govore, jednostavno, ne dozvoljavaju ravnodušnost gledalaca. Oni ujedno podsećaju i na ljudsku dobrotu i nose sa sobom i poruke nade. Opiru se žanrovskim klasifikacijama. Ne samo zbog različitih estetskih pristupa, metodoloških okvira ili ideoloških pravaca njihovih autora, već pre svega zato što u dokumentarnim filmovima slike (images) nose sopstvenu istinu, nezavisnu od uslova i namera u trenucima dok su snimane, navodi selektorka ovog programa Dubravka Lakić.