Prvo izdanje Cinehilla koje će se u cijelosti održati u njegovom novom domu, Gorskom kotaru, mora se proslaviti i prigodnim “partijem useljenja”. A kako bolje nego u društvu “prvog gosta” našeg dugovječnog filmskog festivala – legendarnog glumca Bogdana Diklića i ovogodišnjeg laureata festivalske nagrade 50 godina. Nagrada se tradicionalno dodjeljuje ljudima koji su se svojom polustoljetnom karijerom zauvijek upisali u povijest filmske umjetnosti, a sama nagrada stara je koliko i sam festival, koji ove godine obilježava svoje 26. izdanje.

U pedeset godina zavidne karijere ovaj svestrani kazališni, filmski i TV glumac ostvario je više od 200 uloga u nekima od najpopularnijih regionalnih filmova, serija i predstava, a njegovo prijateljstvo s Motovun Film Festivalom krenulo je od samih festivalskih početaka. Naime, Bogdan Diklić prvi je gost koji je stigao na Motovun Film Festival, povodom projekcije sada već kultne crne komedije Bure baruta (1998.) redatelja Gorana Paskaljevića. Došavši nekoliko dana ranije, Diklić je bio tu kada je festival napravio svoje prve korake na mjestu koje će postati svima omiljeno filmsko brdo, a sada će upravo u njegovom društvu festival potrčati i svojim novim obroncima.

Rođen 1953. godine u Bjelovaru, Diklić je ondje proveo svoje djetinjstvo i rano školovanje, sve do odlaska na studij u Beograd, koji je postao njegovim drugim domom. Još danas snažno je vezan uz svoj rodni kraj te koristi svaku priliku kako bi navratio u Bjelovar, gdje je i započeo glumačku karijeru te otkrio ljubav prema filmskoj i kazališnoj umjetnosti: „Prvo kino u kojem sam bio je bivše kino Partizan, prvo kazalište u kojem sam bio kao gledatelj je današnji Dom kulture”.

Povezana vest:  Eva Longorija želi da pomogne zlostavljanoj deci

Svijet kazališta sudbonosnom igrom slučaja otkrila mu je mlada frizerka kada ga je odvela na predstavu kako mu ne bi bilo dosadno dok je mama bila na frizuri. Anegdota je to koje se još danas rado sjeća. Naime, nije to nužno bila ljubav na prvi pogled. Uznemiren prizorom u kojem se glumac na pozornici spremao stolicom “udariti” glumicu, mali Bogdan glasno je uzviknuo i zaplakao te su ga morali izvesti van. Bio je to tek početak cjeloživotne ljubavi.

O Diklićevom bogatom glumačkom doprinosu napisana je čitava monografija, pod naslovom Bogdan Diklić: Iz snova u život, iz pera velikog filmskog kritičara i povjesničara Petra Volka. Njegova filmografija krcata je klasičnim ostvarenjima i naširoko popularnim filmovima i serijama koji su ostavili dubok trag na filmskom krajoliku zemalja bivše Jugoslavije. Prvu veću ulogu ostvario je u kultnoj seriji Grlom u jagode (1976.), dok mu je širu slavu donijela popularna komedija Nacionalna klasa (1978.).

Povezana vest:  Dina 2 oborila rekord studija Warner Bros. u Srbiji u pretprodaji ulaznica

Uslijedile su uloge u još danas omiljenim klasicima kao što su Maratonci trče počasni krug (1982.) Slobodana Šijana, Variola vera (1982.) i Sabirni centar (1989.) Gorana Markovića, U raljama života (1984.) i Za sreću je potrebno troje (1985.) Rajka Grlića, Balkanski špijun (1984.) Dušana Kovačevića, urnebesni Mi nismo anđeli (1992.) Srđana Dragojevića, Ničija zemlja Danisa Tanovića (2001.), Gori vatra (2003.) Pjera Žalice, Sivi kamion crvene boje (2004.) Srđana Koljevića, Grbavica (2006.) Jasmile Žbanić i brojnim drugim ostvarenjima. A možete ga gledati i u megahitu Južni vetar (2018.), koji je svojom gledanosti rušio regionalne rekorde i iznjedrio podjednako popularnu TV seriju.

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za svoj umjetnički rad. Za ulogu Slavka u Obrani i zaštiti (2013.) Boba Jelčića, koji je prikazan i na Berlinaleu, Diklić je ovjenčan Zlatnom arenom i Srcem Sarajeva, a Zlatnu arenu dobio je i za sporednu ulogu u komediji Sedamdeset i dva dana (2010.) Danila Šerbedžije. Dobitnik je i Nagrade Pavle Vuisić  Udruženja filmskih glumaca Srbije.

Da ga krasi manje upornosti, Diklić možda danas i ne bi bio glumac. Naime, još u osnovnoj školi izbačen je iz dramske grupe s objašnjenjem da je „nedarovit“. Razlog tome navodno je bio taj da nikako nije poštovao uputstvo voditeljice da ne okreće leđa publici, a kaže kako to radi i danas. Nema sumnje da ovaj osebujni glumac korača u ritmu vlastita bubnja, što i ne čudi s obzirom da je uz sve i vrsni bubnjar. U svojoj naravi renesansni čovjek, Diklić je svoju dječačku želju da nauči svirati bubnjeve napokon utažio u 44. godini. Odluka se pokazala pravim hitom i dovela je do sudjelovanja u čak dva benda te nastanka jednog albuma i niza spotova, na svekoliko zadovoljstvo široke publike. Autor je i knjige O glumi bez glume (2010.) u kojoj je sabrao duhovita i poučna promišljanja o kazalištu i filmu, ulivši u nju punih pedeset godina svoje impresivne glumačke karijere.

Povezana vest:  "Hobit: Šmaugova pustošenja 3D" od 12. decembra

Iako ubrzani ritam snimanja i rada koji karakterizira današnje setove nije osobito mio jer ne ostavlja dovoljno vremena za pravu posvećenost ulozi, Bogdan Diklić ne pokazuje namjeru stati. Gluma i umjetnost u srži su njegova pogleda na život. „Gluma je osvrt na proteklo vrijeme koje je, naizgled, mrtvo. Upravo gluma i filmovi pokazuju da vrijeme koje je prošlo nije mrtvo i da se kroz umjetnost mogu prepoznati“ kaže Diklić.

Nagrada 50 godina dodijelit će se u suradnji s Društvom hrvatskih filmskih redatelja, u sklopu 26. izdanja Cinehilla, koje će se održati u Gorskom kotaru od 24. do 28. srpnja.

Foto: Motovun Film Festival