Međunarodni pozorišni institut u okviru UNESCO-a je 1982. godine ustanovio Svetski dan igre, koji se širom planete proslavlja 29. aprila, na dan rođenja Žan-Žorža Novera (1727-1810), utemeljivača savremene igre. Ideja poruke koja se šalje povodom Svetskog dana igre, jeste da slavi umetničku igru i njenu univerzalnost koja prevazilazi političke, kulturne i nacionalne granice, spajajući ljude kroz svima razumljiv jezik. Svake godine po jedan poznat igrač ili koreograf šalje poruku koja kruži svetom. Autora zajednički biraju predstavnici Svetske alijanse umetničke igre, sa svih pet kontinenata na kojima deluje ova organizacija. Tako su ovu poruku između ostalih slali Moris Bežar, Robert Džofri, Mats Ek, Jirži Kilijan, Hans van Manen, Akram Kan, Israel Galvan, Saša Valc, Sidi Larbi Šerkauji, Hulio Boka, Murad Merzuki, Ohad Naharin… Za autora poruke za 2019. godinu, izabrana je Karima Mansur, istaknuta igračica, koreografkinja i pedagog iz Egipta.

Na inicijativu evropskog ogranka Svetske alijanse za umetničku igru pri UNESCO-u (WDA ITI UNESCO), ove godine će Beograd biti jedan od gradova koji će poslati poruku svetu za Dan igre.

Beogradski festival igre i Nacionalna fondacija za umetničku igru organizovali su tokom 2018 i 2019 godine, brojne majstorske kurseve i rad na koreografskom materijalu Sabrine Bosko, pedagoga Baletske akademije iz Rima. Zajednički projekat Nacionalne fondacije za umetničku igru i Baletske akademije iz Rima, rezultiraće celovečernjom predstavom, i to 29. aprila, sa početkom u 19h. U pitanju je komad „La Vie Parisienne“ u izvođenju mladih igrača, učenika italijanskih i srpskih baletskih škola, uzrasta od 10 do 16 godina. Posebni gosti ove predstave su džprvaci Baleta Narodnog pozorišta iz Beograda, Ana Pavlović i Jovan Veselinović. Kostime potpisuje Mima Madžarac, a asistent koreografa je Marija Janković.  „La Vie Parisienne“ se izvodi na pjaceti Sava Promenade, a ulaz je besplatan.

Povezana vest:  Podignut spomenik Draganu Sakanu

Projekat se realizuje zahvaljujući podršci Ambasade Italije, Italijanskog instituta za kulturu i evropskog ogranka Svetske alijanse za umetničku igru pri UNESCO-u (WDA ITI UNESCO), sa sedištem u Rimu.

Sabrina Bosko je učila i diplomirala klasičan balet u Nacionalnoj baletskoj školi u Havani, a zatim i na Akademiji za umetničku igru u Torinu. Odmah nakon školovanja dobija angažman u Operi u Berlinu. Po povratku u Italiju, igra u produkcijama Novog teatra u Torinu, sarađujući sa Paolom Bertolucijem. Na njegov predlog, odlazi u Operu u Dizeldorfu, gde razvija nova znanja i gradi svoje umetničko iskustvo. Bila je prva solistkinja Baleta Državne opere u Beču, a zatim i balet majstor ove trupe, pod vođstvom Đula Harangoza. Na poziv Karle Fraći, odlazi u Rim, kako bi postala balet majstor Baleta rimske Opere, a zatim i počela da se bavi pedagogijom u Baletskoj akademiji u Rimu.   

Poruka za Svetski dan igre 2019.

Karima Mansur, Egipat 

Na početku beše pokret … i od nastanka vremena, igra je snažno sredstvo izražavanja i slavlja. Pronađena na muralima egipatskih faraona i inspirativna njenim kreatorima, do danas. Igra se koristila da dočara bogove i boginje, sa svim onim što oni predstavljaju u značajnom i pojmovnom, od ravnoteže iz koje proizilazi pravda, do muzikalnosti, ritmičnosti, individualne i kosmičke svesti…  

 Jednom sam pročitala da se „u vreme faraona smatralo da igra istovremeno uzdiže duh publike i učesnika. Muzika i igra vezuju se za najviše impulse ljudskog stanja, istovremeno predstavljajući utehu prilikom životnih razočarenja i gubitaka.“

Pokret je jezik kojim govore svi. Pokret je univerzalni govor koji pripada svima. Poziv da se otvore sva čula. Slušanje je ono što je potrebno, slušanje bez uplitanja, slušanje bez prosuđivanja, slušanje u tišini i omogućavanje pokretu da prođe kroz telo u trenutku, jer je sve u nama i oko nas u pokretu, u konstantnoj dinamici. Telo ne laže zato što sluša jednu istinu i manifestuje je. Prateći sopstvene otkucaje srca, ljudima je dato da igraju igru života, koja zahteva pokret, agilnost i prilagodljivost, konstantnu promenu koreografije.

 U današnje vreme, doba u kome su ljudske veze i povezanost preuzeli nova pravila, i koje nas je dovelo do najniže tačke naše sposobnosti da se povežemo, igra postaje najtraženija mogućnost za ponovno uspostavljanje komunikacije. Igra nas vraća korenima, u kulturnom smislu, ali  i u najužem senzibilnom, ličnom, individualnom, sve do kraja ili do srca…. A kada se povežemo sa sobom, kada slušamo svoj unutrašnji ritam, onda smo u stanju da uspostavimo vezu i sa drugima, i da komuniciramo.

Igra je mesto gde se kulture spajaju, a granice padaju otvarajući prostor inkluzije i jedinstva, kroz neizgovoreni jezik univerzalnosti.

 Telo je instrument izražavanja, instrument za naš glas, naše misli, naša osećanja, našu istoriju, naše biće i postojanje, našu čežnju da se izrazimo, kroz kretanje. Igra je prostor koji dozvoljava povezivanje sa istinom. Igra nam omogućava da osetimo celinu, i na taj način pronađemo mir, i tišinu kroz koju možemo da čujemo, slušamo, govorimo i učimo.

 Pokret i igra čine da uspemo da hodamo vertikalno i horizontalno, da se krećemo od gore do dole… Pokret i igra mogu stvoriti i reorganizovati haos, ili ne. Jer igrajući, mi postajemo sposobni da stvaramo sopstvene realnosti i prolazne, kratkotrajne trenutke jedan za drugim. Trenutke koji nas mogu dodirnuti i ostati u našim sećanjima, nadahnuti i promeniti iz korena. To je snaga istinskog izraza, a time i moć igre. 

Igra je isceliteljska. Igra je mesto gde čovečanstvo može da se sretne.

Pozivam ljude da idu izvan granica, izvan krize identiteta, izvan nacionalizma i izvan okvira. Možemo li se osloboditi ograničenja i pronaći pokret i zamah na tom univerzalnom jeziku. Pozivam sve da igraju od srca, do njihove unutrašnje istine, jer unutrašnji pokreti vode do unutrašnjih revolucija, gde se mogu desiti stvarne promene.

…………………..

Povezana vest:  Ljubitelji Kolin Mekalou od utorka 3. novembra mogu da uživaju u romanu „Antonije i Kleopatra"

Karima Mansur je diplomirala i magistrirala savremenu igru u Londonu. Nastupala je na različitim međunarodnim festivalima, a ima i više od 20 različitih saradnji u pozorištu i na filmu. Mansur je osnivačica i umetnička direktorka Centra za savremenu igru Kaira (CCDC). Radi kao slobodna umetnica, koreografkinja, igračica i pedagog.