U subotu 6. novembra od 20 časova održaće se koncert Crkvene pevačke družine “Branko“ iz Niša u kripti Hrama Svetog Save, pod upravom dirigenta Sare Cincarević. Na programu su dela duhovne muzike. Ulaz slobodan.

Crkvena pevačka družina “Branko“ osnovana je 1887. godine pri Sabornom hramu Svete Trojice u Nišu. Hor dobija ime po Branku Radičeviću, čuvenom pesniku srpskog romantizma. Iz duge i burne istorije hora izdvajaju se nastupi hora između dva svetska rata po čitavom Balkanu, kojima pronosi slavu srpske horske muzike. U istom periodu hor je postao nosilac ordena Svetoga Save trećeg stepena, dukata kralja Aleksandra Karađorđevića i družinske zastave kralja Petra II Karađorđevića, dok su neki od počasnih članova Družine bili i S.S. Mokranjac, S. Binički, J. Marinković, A. Šantić i B.Nušić. Posle Drugog svetskog rata hor je duže od 40 godina bio van tokova društvenog života, neprekidno istrajavajući u svojoj osnovnoj nameni u vidu pojanja na bogosluženjima. Devedesetih godina prošlog veka ansambl je potpuno obnovljen. Tokom poslednjih 30 godina hor je nastupao u Belorusiji, Ukrajini, Rusiji, Bugarskoj, Sloveniji, Republici Srpskoj, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Velikoj Britaniji, Luksemburgu, Belgiji i mnogim drugim zemljama. Dobitnik je mnogih nagrada i učesnik mnogobrojnih festivala, od kojih su neki i „Međunarodni festival pravoslavnog pojanja“ u Minsku (Grand Prix), „Dani crkvene muzike“ u Hajnovki (Grand Prix), „Mokranjčevi dani“ u Negotinu (I mesto na Natpevavanju na 40. „Mokranjčevim danima“), BEMUS u Beogradu, NIMUS u Nišu, „Internacionalne horske svečanosti“ u Nišu. Hor “Branko“ je učestvovao na ustoličenju dva srpska patrijarha u Peći – patrijarha Pavla i patrijarha Irineja. Dobitnici su Ordena Svetog Save prvog stepena, najvišeg odlikovanja Srpske Pravoslavne Crkve. Od 2009. godine, Crkvena pevačka družina “Branko“ organizuje Međunarodni festival duhovne muzike “Muzički Edikt“ u Nišu, koji se održava bijenalno i na kome je gostovalo preko 150 ansambala iz čitavog sveta.

Sara Cincarević rođena je u Prizrenu, u svešteničkoj porodici Timotijević. U istom gradu stekla je osnovno muzičko obrazovanje. Već kao petnaestogodišnja devojčica dirigovala je dečjim horom pravoslavne crkve u Đakovici. Muzičko obrazovanje nastavlja u Srednjoj muzičkoj školi „Mokranjac“u Beogradu. U tom periodu dirigovala je podmlatkom Prvog beogradskog pevačkog društva. Od 1990. godine nalazi se na čelu Niške crkvene pevačke družine „Branko“. Zahvaljujući njenom zalaganju i profesionalnom autoritetu hor „Branko“ je ne samo revitalizovan i podmlađen učenicima, studentima, intelektualcima i umetnicima, već je u proteklim decenijama ostvario izuzetne rezultate uz brojne zapažene nastupe u zemlji i inostranstvu. Godine 2008. Sara Cincarević odlikovana je ordenom Sv. Apostola Pavla, mitropolije Verije, Nause i Kambanije Grčke Pravoslavne Crkve. U periodu od 2010. do 2013. godine bila je član žirija međunarodnog festivala „Dani crkvene muzike“ u Hajnovci (Poljska). Selektor je Međunarodnog festivala horske duhovne muzike „Muzički edikt“ u Nišu od njegovog osnivanja, dugogodišnji član Saveta „Internacionalnih horskih svečanosti“ u Nišu i Saveta „Mokranjčevih dana“ u Negotinu.

Povezana vest:  Premijerom opere "Otelo" Narodno pozorište obeležava svoj dan

U nedelju 07. novembra na velikoj sceni Kolarčeve zadužbine na “BEMUS-ovom podijumu mladih” nastupa talentovani srpski violončelista koji studira i nastupa u inostranstvu, Petar Pejčić, sa pijanistkinjom Natalijom Mladenović. Besplatne ulaznice za taj koncert mogu se preuzeti na blagajni Kolarca.

Petar Pejčić je rođen 2002. godine u porodici muzičara. Počeo je da svira violončelo sa četiri godine. Nakon svojih muzičkih početaka u Beogradu, preselio se u Nemačku 2017. godine gde je studirao na Visokoj školi za muziku i dramu „Feliks Mendelson Bartoldi” u Lajpcigu u klasi profesora Petera Brunsa. Dobitnik je brojnih nacionalnih i međunarodnih takmičenja. Osvojio je „AENA Special Prize“ na renomiranom takmičenju „Pablo Kazals“ u Španiji 2020. godine, drugu nagradu na Međunarodnom takmičenju „Ana Kul“ u Austriji 2020. godine i treću nagradu na Takmičenju univerziteta na kojem je studirao 2019. godine. Ostale nagrade i priznanja: „ ArtLink Société Générale Najperspektivniji mladi muzičar za 2018“; Dobitnik je prve i specijalne nagrade na Državnom takmičenju u Srbiji (Beograd 2010, 2012, 2014, 2016). Prvi solistički koncert održao je sa devet godina u Beogradu, a posle toga je nastupao sa koncertima i resitalima u Srbiji, Sloveniji, SAD, Rusiji, Švajcarskoj, Francuskoj, Nemačkoj i mnogim drugim zemljama. Kao solista, nastupao je sa orkestrima kao što su Filharmonija iz Graca, Simfonijski orkestar RTS, Orkestar „Stanislav Binički“, Beogradski kamerni orkestar „Ljubica Marić“, Kamerata Balkanika, itd. Pohađao je majstorske kurseve kod Davida Geringasa, Fransa Helmersona, Ivana Monigetija, Jozefa Švaba, Jana Foglera, Ištvana Vardaija. Iz želje da proširi svoje muzičke horizonte, sarađuje sa koreografom Jakopom Godanijem i sa Dresden Frankfurt Dance Company. Rad „ BACH OFF!“ predstavlja novi pogled na odnos između muzičara i plesača. Godine 2020. preuzeo je ulogu ambasadora Fondacije „Pablo Kazals“. Stipendista je Međunarodne muzičke akademije u Lihtenštajnu, Fondacije Jehudi Menjuhin, Live Music Now Foundation, Freunde Junger Musiker Foundation the Dr. Hübner Foundation. Godine 2021. dobio je stipendiju Günter Henle-Scholarship od Peter Klöckner-Foundation (na Deutsche Stiftung Musikleben). Petar svira na violončelu Štefan fon Ber (2012, Pariz), koje mu je ustupila na korišćenje „Deutsche Stiftung Musikleben“.

Natalija Mladenović je počela da uči klavir sa pet godina u Samari (Rusija). Od svoje jedanaeste godine, pohađala je Centralnu srednju specijanu muzičku školu pri Konzervatorijumu Čajkovski u Moskvi, gde su njeni profesori bili Vladimir Bunjin i Anatolij Rjabov. Sa sedamnaest godina je primljena na Moskovski državni konzervatorijum “Čajkovski“, gde je studirala u klasi Larise Djedove, Irine Osipove i Jevgenija Malinjina. Diplomirala je 1996. godine sa odličnim uspehom i stekla zvanje magistra umetnosti. Dobitnik je nagrada na Međunarodnim takmičenjima „Petar Konjović“ u Beogradu i „Rubinštajn“ u Parizu. Nastupala je širom nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, Nemačke, Švajcarske, Francuske, Bugarske, Danske, Crne Gore, Hrvatske… Kao solista nastupala je sa orkestrom Samarske filharmonije i orkestrom RTS-a, pod upravom Angela Šureva i Bojana Suđića. Učestvovala je u izvođenju opere „Zora D.“ i „Maratonci“ Isidore Žebeljan. Sarađivala je sa istaknutim čelistima, kao što su: Kiril Rodin, Stefan Popov, Ksenija Janković, Mineo Hajaši, Aleksandar Buzlov, Mark Kope i violinistima: Sretenom Krstićem, Matejom Marinkovićem, Jovanom Kolundzijom, Li Čuan Đinom, Draganom Lauford, Raul Garsija Marianom i Srđanom Grujićem. Učestvovala je na festivalima: BEMUS, NOMUS, NIMUS, Međunarodnom Čelo festu, Međunarodnoj tribini kompozitora. Zaposlena je kao viši umetnički saradnik na Katedri za gudačke instrumente Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu.

Povezana vest:  Belef se završava koncertom svetske zvezde Plasida Dominga

Posebna “poslastica” za sve ljubitelje klasične muzike biće koncert u ponedeljak 08. novembra na sceni Opere i teatra Madlenianum kada će nastupiti naša proslavljena violončelistkinja koja već dugo živi i radi u Nemačkoj, Ksenija Janković, violinistkinja Kandida Tompson, dirigent Dejan Savić, kao i solisti i Orkestar Opere i teatra Madlenijanum. Na program će se naći: Đ. Rosini – Uvertira iz opere „Svraka kradljivica“; P. I. Čajkovski: Svita iz baleta „Krcko Oraščić“, op. 71a; J. Brams: Koncert za violinu i violončelo op. 102.

Ulaznice su dostupne na blagajni Madlenianuma.

Violinistkinja Kandida Tompson (Candida Thompson) studirala je kod poznatog pedagoga Dejvida Takenoa u Gildhol školi za muziku i dramu u Londonu, gde je stekla diplomu soliste. Nakon školovanja Kandida Tompson osvaja brojne nagrade na takmičenjima, uključujući i međunarodno takmičenje „Muzičke omladine“ u Beogradu. Kandida Tompson nastupala je kao solista sa mnogim orkestrima u Evropi, Sjedinjenim Državama i istočnoj Aziji, kao i sa Moskovskim kamernim orkestrom, Bečkom simfonijetom, Simfonijskim orkestrom iz Tokija, Engleskim gudačkim orkestrom, Amsterdamskom simfonijetom i Holandskom kamernom filharmonijom. Kandida Tompson je strastvena kamerna muzičarka. Nastupala je sa muzičarima među kojima su Isak Štern, Žanin Jansen, Julijan Rahlin, Izabel Faust i Bruno Đurana. Redovno dobija pozive da nastupa na Festivalu Kumo u Finskoj, La Musica u Sjedinjenim Američkim Državama i na Međunarodnom festivalu kamerne muzike u Utrehtu, a bila je gost na majstorskim kursevima u Ređo Emiliji i festivalima u Italiji i Švajcarskoj. Predvođena Kandidom Tompson, Amsterdamska simfonijeta je snimila do sada devet kompakt diskova. Najnoviji kompakt disk grupe je „Argentinski album“ sa Kandidom Tompson u izvođenju Pjacolinog dela „Četiri godišnja doba u Buenos Ajresu“, a na disku je i Hinasterino remek-delo za gudački orkestar, Koncert za gudačke instrumente. U junu 2018. godine objavljeni su Bartokov Divertimento i Bramsov Kvintet, nastavak saradnje Amsterdamske simfonijete sa izdavačkom kućom Channel Classics. Kandida je takođe kao član muzičke grupe Hamlet Piano Trio, zajedno sa Paolom Đakometijem i Ksenijom Janković, 2015. godine u izdanju iste kuće objavila dva Mendelsonova klavirska tria, a debitovali su i u Sjedinjenim Američkim Državama.

Povezana vest:  „Tragovima t. reksa“ Džeronima Stiltona u prodaji

Ksenija Janković je rođena 1958. godine u srpsko-ruskoj porodici muzičara, trenutno živi i radi u Nemačkoj. Očarana violončelom, počela je da svira u šestoj godini, a već sa devet godina je debitovala sa Beogradskom filharmonijom. Kao državni stipendista, nastavila je školovanje u Centralnoj muzičkoj školi pri Moskovskom konzervatorijumu kod Stefana Kaljanova i Mstislava Rostropoviča. Studije je nastavila kod Pjera Furnijea u Švajcarskoj i Andrea Navare u Nemačkoj. Nakon pobeda na nekoliko nacionalnih i internacionalnih takmičenja, međunarodnu afirmaciju je stekla posle osvajanja prve nagrade slavnog Konkursa „Gaspar Kasado“ u Firenci, 1981. godine. Saradnja sa Šandorom Vegom i Đerđom Šebekom duboko je i trajno inspiriše. Solističke koncerte Ksenije Janković u Parizu, Londonu, Berlinu i Moskvi, ali i Beogradu i Novom Sadu, kao i njene nastupe sa velikim orkestrima kakvi su londonski Philharmonia Orchestra, Budimpeštanska filharmonija, Orkestar Romanske Švajcarske, orkestri Radio Berlina, Kopenhagena i Madrida, kritika je opisala kao potresne i nezaboravne. Ksenija Janković je posvećeni kamerni muzičar. Svira sa umetnicima poput Gidona Kremera, Andraša Šifa, Tabee Cimerman i redovni je gost međunarodnih festivala u Austriji, Švajcarskoj, Engleskoj, Nemačkoj i Koreji. Bila je profesor violončela na Visokoj školi za muziku u Vircburgu (1994-2004), a od tada predaje na Visokoj školi za muziku u Detmoldu.

Dejan Savić (1957), istaknuti srpski umetnik, diplomirao je dirigovanje na Fakultetu muzičkih umetnosti u Beogradu, a zvanje magistra dirigovanja stekao je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Glavni je dirigent beogradske Opere i baleta od 1993, a direktor Opere i baleta bio je od 2001. do 2004. godine. U isto vreme je muzički rukovodilac Kamernog orkestra PRO CLASSICA, kao i renomiranog Mešovitog hora „Braća Baruh“. Umetnički direktor Niškog simfonijskog orkestra bio je od 1989. do 1992, a od 1993. do 1995. godine umetnički rukovodilac Kamernog ansambla PRO MUSICA, najstarijeg u Jugoslaviji. Od 2005. do 2007. godine Dejan Savić je bio upravnik Narodnog pozorišta, a potom direktor Opere, u kojoj od 2010. godine deluje kao glavni dirigent pozorišta. Već 2012. godine vraća se na mesto upravnika Narodnog pozorišta, gde ostaje do 2018. godine. Sa svojim horom, kao i sa drugim horovima kojima je dirigovao, sudelovao je na brojnim uglednim međunarodnim horskim festivalima, osvajajući mnogobrojne nagrade i priznanja. Dejan Savić je delovao kao stalni gost dirigent Simfonijskog orkestra i Hora Grčkog radija (ERT). Njegova pedagoška karijera podrazumeva angažman na nekoliko muzičkih akademija u zemlji i inostranstvu, kao i niz majstorskih kurseva u više evropskih zemalja, koje održava i danas. Nosilac je brojnih domaćih i inostranih nagrada i priznanja, između ostalih Zlatnog beočuga, Vukove nagrade, Srebrne zvezde Republike Italije, Zvezde reda Malteškog krsta i drugih.

Foto: Thomas Raggam i BEMUS promo