Izložba „Vežbe prolaznosti“ Olivere Parlić Karajanković biće otvorena u petak, 3. novembra u 19 časova u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu. Izložba traje od 3. novembra 2023. godine do 5. februara 2024, a kustos izložbe je Miroslav Karić.

Prisutna na sceni od kraja devedesetih godina, Olivera Parlić svoju umetničku praksu situira u prošireno polje skulpture razvijajući prepoznatljiv vizuelni jezik i specifičnu autorsku poetiku kroz rad sa različitim vrstama materijala i istraživanje njihovih kvalitativno-fizičkih svojstava u kontekstu oblikovnih mogućnosti i interpretativno-značenjskih potencijala.

Sagledani u celini, Oliverini radovi mogu se razmatrati u referentnom opsegu od nasleđa meke skulpture šezdesetih i sedamdesetih godina do raznolikih pristupa i strategija u tretiranju predmeta u umetnosti tokom dvadesetog veka, najpre u vezi sa nadrealističkim eksperimentisanjima sa rekontekstualizacijom objektnog sveta, njegovim asociranjem sa podsvesnim sadržajima i kreiranjem neočekivanih sklopova i začudnih saveza u tumačenju neposredne stvarnosti. Umetnicu će u praktičnom delu naročito zanimati predmeti kao i nestandardni skulptorski materijali (tekstil, sintetička vlakna, plastične i gumirane mase, strukture organskog porekla) čija svojstva omogućavaju poigravanje sa samom formom i veću manipulativnost blisku procedurama i postupcima iz svakodnevnog života poput kućnih poslova, radinosti, manuelnih radova, koji se obično pripisuju intimi ženske kulture. Izabrani predmeti i materijali, uvedeni neretko u dihotomne relacije u Oliverinim skulpturama, objektima i instalacijama, u funkciji su asocijativno-značenjskih okidača kojima se sugerišu vrlo lična, ali i šira, kolektivna afektivna stanja i osećaji nestabilnosti, fragilnosti, tenzičnosti kao dominantni doživljaji današnjeg opšteg društvenog ambijenta i mikro življenja. Dela Olivere Parlić karakterišu izrazita taktilnost i snažno prisustvo emotivnog kao primarni uzrok svake umetničke  akcije,  nužnost  svakog usmerenog delovanja u odnosu prema predmetu ili materijalu koji zahvaljujući njenoj intervenciji postaju forme za somatske manifestacije, rodne stereotipe, ljudska ponašanja, psihološke procese, interpersonalne komunikacije…U tom smislu, važno je uzeti u obzir i umetničine načine izlaganja, prostorna rešenja i koncipiranje postavki koje uvek funkcionišu poput svojevrsnog teatra objekata, koji, u međusobnim vezama ili konfliktima, dodatno modeluju materiju ljudskih priča, zaplete, drame, odnosno kojima ona, po rečima same umetnice, namenjuje ulogu „da umesto nas progovore jezikom egzistencije”.

Povezana vest:  BEOGRADSKO DRAMSKO POZORISTE - repertoar za april

Serija najnovijih radova koja će biti predstavljena u Salonu MSU nastavak je Oliverinih promišljanja medija skulpture kroz dalje testiranje likovnih i oblikovnih karakteristika materijala i njihovih izražajnih kapaciteta da, samostalno ili u sadejstvima pripadajućih vrednosnih atribucija, porekla i namena, budu nosioci misaonih i simboličkih aktivacija uprizorenog. Ovog puta, reč je o autorkinim razmišljanjima na temu izdržljivosti kao merne jedinice otpora (ne)živog sveta intenzitetu vremena i okolnostima, transponovanim u forme čiji gradivni elementi i strukture, u konfiguraciji odnosa mekoće i čvrstine, postojanosti i poroznosti, posmatraču otvaraju intrigirajuće vizuelne situacije konstituisane međusobnim uticajima zakonitosti prirodnih sila i društvenih inskripcija. Otvrdnute i patinirane mrtve prirode, okoštali amblemi i uveli versko-obredni predmeti, krti ekstremiteti gigantizovanih oblika, disfunkcionalne barijere i zamaskirane svrhe, umetnica, zapravo, postavlja kao zbirnu metaforu o nestalnosti, efemernosti i privremenosti pojavnog, o neizbežnoj prolaznosti i potrošnosti svega, od materije do značenja.

Povezana vest:  69. GODINA MALOG POZORIŠTA „DUŠKO RADOVIĆ" I PREMIJERA PREDSTAVE ZA MLADE „VELIKI ODMOR"

Olivera Parlić Karajanković (Beograd, 1971) završila je studije vajarstva na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1997. godine, a 2000. godine je magistrirala na istom fakultetu. Doktorski umetnički projekat Eros nemogućih susreta, skulpturalne forme postvarenih osećanja odbranila je 2014. godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Od 2005. godine radi kao asistent na Vajarskom odseku FLU u Beogradu, trenutno u zvanju redovnog profesora.  Izlaže od 1997. godine u zemlji i inostranstvu. Pored brojnih samostalnih izložbi, izlagala je i na Oktobarskom salonu 2003. i 2005. godine. Učestvovala je u projektu (Out) Instituta za umetnost u javnom prostoru Štajerske, u Gracu, u Austriji, u okviru Štajerske jeseni 2009. godine. Godine 2017. u okviru izložbe Voyage – Journey Through Serbian Contemporary Art predstavlja svoj rad u Muzeju China Art u Šangaju. Učesnica je umetničkih rezidencijalnih programa u Ečki i Jaloviku, Međunarodne umetničke kolonije Terra u Kikindi, AIR Hotel Pupik u Austriji, Vajarske kolonije Ada na Adi Ciganliji, Likovne kolonije Sićevo i Vlasina, smotre Mermer i zvuci. U javnom prostoru, na Adi Ciganliji, postavljena je njena skulptura Čun-Pun. Dobitnica je nagrade FLU za portret i nagrade „Sreten Stojanović, vajar”. Značajan deo umetničkog angažmana ostvarila je i u okviru Nezavisne umetničke asocijacije Treći Beograd, od osnivanja, 2010. godine, pa sve do njenog gašenja.

Povezana vest:  Čitaj, slušaj, uči, oboj - slikovnica "Lav i magična slova" poznate pop pevačice Ane Milenković