Laza_KosticManifestacije povodom jubileja Laze Kostića
Jubileji, 170. godišnjica rođenja i vek od smrti,pesnika Laze Kostića (1841- 1910) biće obeleženi s više manifestacija na raznim mestima, u okviru jedinstvenog projekta, saopštio je danas Pokrajinski sekretarijat za kulturu.
-Sombor, ali i Novi Sad, Budimpešta i Kovilj su mesta u kojima treba obeležiti godišnjicu života, rada i smrti velikog pesnika – izjavio je tim povodom pokrajinski sekretar za kulturu Milorad Đurić napomenuvši da će manifestacije u okviru tog posebnog projekta biti održane od novembra ove do februara iduće godine.
Tako će se omogućiti okupljanje mnogobrojnih učesnika i kulturnih ustanova, publike iz više gradova, istakao je Đurić i dodao da je planirano održavanje književnih večeri, izložbi i rasprave za okruglim stolom.
Naglasivši da i planiran somborski program u čast pesnikovih jubileja treba da bude deo tog šireg projekta, jer će time imati veću pažnju javnosti, on je tako odgovorio na pitanje kulturnih radnika iz Sombora zašto njihov projekat nije odabran na konkursu za sufinansiranje iz pokrajinskog budžeta.
Konkurs Pokrajinskog sekretarijata za kulturu bio je predviđen za tradicionalne manifestacije, koje se održavaju više godina u kontinuitetu, što s obeležavanjem ovih jubileja nije bio slučaj.
Sekretarijat će, kako je navedeno, manifestacije koje nisu odabrane na konkursu nastojati da dodatno finansira iz drugih izvora.
Začetnik modernog srpskog pesništva, književnik, novinar, političar i doktor prava Laza Kostić rođen je u bačkom selu Kovilju, gde je završio osnovnu školu.
Školovanje je nastavio u Novom Sadu, Pančevu i Budimu, a studije prava i doktorat iz te oblasti završio je na Univerzitetu u Pešti. Službovanje je počeo u Novom Sadu kao gimnazijski nastavnik, potom je radio kao advokat, beležnik, predsednik suda a u svom političkom angažovanju bio je blizak saradnik Svetozara Miletića. Poslednje godine života proveo je u Somboru a preminuo je u Beču 26. novembra 1910. godine.
Povezana vest:  Evro Đunti najavljuje svedočenja Žene solunci govore, Antonija Đurića