zoran_radmilovicĆerka Ana priredila knjigu tekstova Zorana Radmilovića
Knjiga „Zalažem se za laž“ u kojoj su odabrani tekstovi besmrtnog glumca Zorana Radmilovića (1933-1985), prema izboru ćerke Ane a u izdanju VBZ, čim se pojavila pobudila je interesovanje čitalaca jer je na koricama njegov prepoznatljivi lik, ali je tek danas imala zvaničnu medijsku prezentaciju, u Matici iseljenika Srbije.
Umesto klasične prezentacije na kojoj promoteri, književni teoretičari, kritičari ili istoričari govore o knjizi i autoru, sedište Matice iseljenika se pretvorilo u pozornicu na kojoj su defilovale najveće zvezde srpskog glumišta spontano pretvarajući Zoranove iskaze u dramske tekstove.
Ulogu režisera ovog jedinstvenog teatarskog hepeninga u kome bi uživao neprevaziđeni „Radovan III“ preuzeo je Brana Crnčević, uzimajući to pravo po starešisntvu, ali i po tome da je drugovao sa Radmilovićem više od četiri decenije i bio je, prema rečima Ane Radmilović, poslednji čovek sa kojim je on prozborio pre nego je izdahnuo.
Predsednik Matice iseljenika Radivoje Dabić je ispričao da se sa Anom upoznao tokom jedne emisije snimane u Bjeljini i tada mu je poklonila upravo objavljenu knjigu u kojoj nije zabeležila lična sećanja na oca već sakupila tekstove koji su njoj najviše značili kako bi ga prijatlejima i mladima koji ga se ne sećaju predstavila na insajderski način.
Predložio joj je da u Matici bude zvanična promocija jer njegova je ambicija da ovaj prijatan kutak u srcu Beograda postane stecište ne smao naših iseljenika kada navrate do domovine već Beograđana koji vole „čašicu druženja“ uz zanimljiiv program.
Zoranovo ime je bilo dovoljno da privuče brojne goste koji su uživali u interpetacijama Petra Kralja, Tatjane Bošković, Aljoše Vučkovića, Milana – Cacija Mihailovića, pokazujući da je ovaj veliki glumac imao izuzetan literarni dar, duboko promišljao o mnogim temama, bio brižan i nežan otac koji je o tome ostavio sjajne dnevničke beleške.
Crnčević je na svoj karakterističan ciničan duhovit način evocirao uspomene na druženja sa Radmilovićem po kafanama, pozorištima na putovanjima…
Ćerka je ispričala da je knjiga nastala dok je samovala, kao novinar na Kosovu, gde se stalno vraćala isčitavanju knjižice o ocu koju je napisao Dušan Prelević i Zoranovih dnevnika.
Na podsticaj prijatelja postarala se da prikupi neke druge beleške i novinske isečke bilo da su to bili tesktovi koje je napisao Radmilović ili njegovi intervjui i tako je nastala knjiga „o Zoranu njim samim“.
Povezana vest:  „Umetnost je naš posao“ Milene Trobozić Garfild u prodaji