GRAD-DUHOVADistopija-triler na finski način „Grad duhova“

Krug nordijskih pisaca trilera koji su stekli zapaženo mesto u internacionalnim razmerama ali i kod nas, kada je reč o ovom žanru, bogatiji je za jednog kolegu iz Finske Antija Tuomajnena kome je „Vulkan“ upravo objavio roman „Grad duhova“.
Knjiga je za tri godine doživela da bude prevedena na 25 jezika, ali ono što joj je obezbedilo posebno mesto, je to da je prošle godine štampana u SAD, zemlji koja objavi godišnje manje od 10 odsto naslova koji nisu originalno štampani na engleskom jeziku. Pri tome, ne radi se o nekom nobelovcu ili dobitniku neke od najuglednijih literarnih nagrada u svetu iako je 2011. ovenčan finskom nagradom za najbolji triler.
Roman čiji je originalan naslov na finskom „Parantaja“ što je na engleski prevedeno kao „Iscelitelj“, dok je naš izdavač smatrao da mu je primereniji „Grad duhova“, je neobična kombinacija dva žanra: detektivskog i distopije jer se radnja odvija u Helsinkiju ali u nekoj neodređenoj budućnosti (stalno pominju da je pre 10 godina život na celoj Zemlji bio „normalan“).
Za čitaoce koji su postali poklonici skandinavskog žanra kriminalističke proze (Ju Nesbe, Stig Lašon, Henkel Maning…) susret sa novim imenom biće prijatno iznenađenje jer nije koristio bilo koju od standardnih krimi formula, pogotovo ne onih s kojima smo postali bliski i privlače čitaoce, a dolaze sa severa Evrope.
„Grad duhova“ nije ni blizu klasičnim krimićima koji slede model „crnog talasa“ iz pedesetih i šezdesetih godina koji je „zapljusnuo“ SAD ali i Evropu preko Simenonovog inspektora Megrea, ali je veoma šokantan i svakako više nego turoban.
Autor je nesumnjivo „zeleni“ jer je priču smestio u okruženje koje je pogodila ekološka katastrofa ali daje na znanje da je ona globalnih razmera jer je čovek na rodnoj planeti potpuno narušio prirodnu životnu sredinu koja se sada nemilosrdno „sveti“.
Posebno su pogođene metropole, pa prema tome i Helsinki, koji se pretvorio u Grad duhova, jer svi koji su iole imali novca da ga napuste izbegli su prema severu do koga još nisu stigle poplave, boleštine, gamad, večita kiša praćena olujnim vetrom, niti su prestale da funkcionišu gradske službe (struja, grejanje, vodovod, saobraćaj). Bogati su podigli nova naselja koja su opasana svim zaštitnim sredstvima i stalnom stražom da ne bi mogli da nagrnu siromašni.
U finskoj prestonici još ima stanara na višim spratovima koji nisu poplavljeni. Oni koji imaju novca i dalje mogu da kupe benzin i tako još više zagade vazduh, a policija je svedena na nedkoliko entuzijasta koji još uvek veruju da se treba boriti protiv zla u bilo kojoj formi pa i uprkos činjenici da forenzičke laboratorije nemaju više sredstava za rad.
Radnja romana se odvija tokom nekoliko dana pred Božić kada pesnik Tapani Lehtinen gubi kontakt sa voljen suprugom Johanom, cenjenom novinarkom poslednjeg dnevnog lista koji još radi.
Pošto više ne može da je dobije preko mobilnog telefona, odlazi da prijavi njen nestanak policiji a zatim produžava do redakcije lista da bi saznao na kakav zadatak je pošla i da se upozna sa sadržajem njenog radnog stola.
Ispostavlja se da je u relativno kratkom roku likvidirano nekoliko celih porodica koje su mogle da se uvrste u višu srednju klasu, a da je za te masovne masakre krivicu preuzeo neko ko se potpisuje sa „Iscelitelj“.
Iako se nikada nije bavio potragom za nekom osobom, Tapani toliko voli svoju ženu da postaje samouki detektiv i to se pretvara u vrtoglavu akciju u kojoj mu društvo pravi taksista koga je iznajmio da ga vozi sledeći neki, samo njemu mogući, trag.
S ovim romanom Tuomajnen je položio prijemni ispit i treba mu zapamtiti ime, jer svakako će biti novih naslova pošto se radi o mladom piscu.

Povezana vest:  Slavimo 60 godina rada Ljubivoja Ršumovića