Ragnarok

Ragnarok u srcu SAD

Jednog toplog letnjeg dana u mirnoj prirodi Pensilvanije vilenjaci su se sukobili sa krstašima, hobiti sa vitezovima a strelci sa samurajima. I svi su preživeli. Insipirisani „Gospodarom prstenova“, obožavaoci Tolkinogov dela svake godine okupljaju se na sedmodnevnom Ragnarok festivalu kako bi se pretvarali da su, bar na kratko vreme, junaci iz svojih omiljenih dela.
-Ceo događaj je posvećen borbama – kaže General Grejmael koji je predvodio veselu družinu gladijatora koja se prošlog meseca okupila na 29 izdanju Ragnaroka u Sliperi Roku, malom gradu severno od Pitsburga.
-Cilj je da se dobro zabavimo i da se borimo više od ostalih – kaže Grejmael koji je u stvarnom životu 51-godišnji činovnik Dejvid Vierling.
Ragnarok – nazvan po apokalipsi iz nordijske mitologije – okuplja entuzijaste iz cele SAD koji uživaju u fantastici, glumi ili istoriji, rekao je AFP-u organizator Metju „Vil Skarlet“ Tkač.
Ove godine, oko 1400 ratnika stiglo je u Sliperi Rok i okupilo se oko ogromne logorske vatre u centru kampa. Tokom sedam dana oni su učestvovali u „dagorhiru“, sportskom nadmetanju odeveni u srednjovekovne kostime i sa oružjem koje nije naoštreno i koje je napravljeno od meke plastike.
Ovo ekscentrično okupljanje osmislila je grupa prijatelja iz Merilenda koji su voleli „Gospodara prstenova“.
-Ja stižem iz 898. godine, u blizine Upsale – objasnio je vikinški poglavica koji je van Ragnaroka 28-godišnji onlajn prodavac Vilijam Riči.
Ljubitelj nordijske istorije Riči slobodno vreme provodi proučavajući i „igrajući“ istorijske događaje i praveći kostime sa kolegama iz njihove dagorhir grupe u Mičigenu.
-To je sjajan način da se oslobodite svakodnevnoh stresa – kaže on.
Entuzijasti poput Ričija imaju svoje klubove koji organizuju sopstvene događaje mimo Ragnaroka. „Sjajno je što se skupimo jednom godišnje“, kaže Kajl „Jarn“ Nil, 27-godišnji bankarski službenik koji svoj godišnji odmor planira u vreme Ragnaroka.
Učesnici variraju od ljudi koji „rade na benzinskim pumpama ili prodaju sladoled, do lekara i advokata“, kaže Tkač koji je policajac iz Ohaja.
Kamp je podeljen u sektore koji uključuju keltsku tvrđavu i hram sunda.
-Trijumfi i porazi, parade i zabave, turniri, borbe, trbušne plesačice, pesma, prijateljstvo, krvave bitke i mnogo toga vode do konačne bitke i slavlja“, obećava se u brošuri.
Pre dnevne bitke, učesnici pripremaju svoje oružje i oklop koji su svi napravljeni od mekog, bezbednog materijala. Oružje ne može da povredi ali je borba ozbiljan fizički sukob.
„Ovaj sport je sličan ragbiju – kaže Vierling.
Ako vas protivnij jednom pogodi u ruku ili nogu, taj ud se više ne koristi. Ako vas udari dva puta ili vas pogodi u torzo, onda ste mrtvi. Varanje ne dolazi u ozbir.
-Cela igra se vodi uz kodeks časti – kaže Laj „Sirijus Trotari“ Mejhju. „U protivnom, sve se raspada“.

Povezana vest:  Ideja o higijeni ruku nastala u Beču

PHOTO: MLADEN ANTONOV / AFP