Chapter 4, PR agencija za usluge u oblasti odnosa s javnošću, sprovela je tradicionalnu godišnju anketu, čija je tema ovog puta bila percepcija stručne javnosti o održivom poslovanju. U anketi su učestvovali ispitanici iz korporativnog sektora (59,6%), medija (31,3%) i nevladinog sektora (9,1%), a rezultati su pokazali status percepcije tema društvene odgovornosti i održivog poslovanja. Dodatno su nam ukazali na prostor za unapređenje razumevanja ovih tema i njihove sprege sa komunikacijom i uspešnim poslovanjem u Srbiji.

 PODJEDNAKO VAŽNI FINANSIJSKI REZULTATI I UGLED KOMPANIJE

 Prema mišljenju više od sedamdeset odsto ispitanika uspešnost kompanije ogleda se u dobrim finansijskim rezultatima, a dve trećine ispitanika smatra da je odraz uspešnosti baziran i na ugledu kompanije. Ispitanici još izdvajaju i stabilan, kompaktan i uspešan tim (47%), dobru reputaciju u poslovnoj zajednici (36%), kao i samoodrživi model (34%). Samo jedan odsto ispitanika smatra da uspeh poslovanja kompanije čini otvorena saradnja sa javnim sektorom.

Povezana vest:  Bajk fest otvara novu biciklističku rutu

FLEKSIBILNOST POSLOVNOG MODELA ČINI POSLOVANJE ODRŽIVIM

Više od 50 odsto ispitanika ocenilo je da poslovanje jedne kompanije održivim u najvećoj meri čini fleksibilan poslovni model koji omogućava brzo prilagođavanje tržišnim promenama i potrebama. Prema mišljenju ispitanika za održivost poslovanja važni su izbalansirani prihodi i rashodi, dok poštovanje principa jednakosti tek pet odsto ispitanika smatra bitnim.

Takođe, više od polovine ispitanika smatra i da pozitivan uticaj kompanija na značajna društvena pitanja povoljno utiče na razvoj kompanije, kroz bolji ugled među potrošačima i poslovnoj zajednici. Ispitanici smatraju da društvena odgovornost donosi veću prepoznatljivost i doprinosi pozicioniranju kompanije kao lokalno relevantnog partnera posvećenog društvu.

DA PROFIT NE BUDE JEDINI MOTIV

U otvorenom pitanju na temu percepcije društvene odgovornosti kompanija veliki broj ispitanika se slaže da se odgovornost kompanija ogleda i u tome da kompanije ne budu motivisane isključivo profitom, već sagledavanjem šire slike i uticaja na društvo i životnu sredinu. Među čestim odgovorima našli su se i pojmovi poput etike, kao i dugoročno planiranje, fokus na ljude, dobrobit zaposlenih i njihovih porodica, kao i očuvanje životne sredine.

Povezana vest:  Robi Vilijams se ženi Ajdom Fild

Više od devedeset odsto ispitanika složilo se i da kompanije više ulažu u kratkoročne projekte, kao i da su od oblasti u koje se ulaže najatraktivniji promocija sporta i ekologija, a zatim slede promocija dobročinstava (29%), proaktivno ulaganje u zdravstvo – opremanje zdravstvenih ustanova (26%) i reaktivno – lečenje obolelih lica (23%).

Prema percepciji ispitanika, mediji najviše izveštavaju o donacijama i sponzorstvima kompanija koje su veliki oglašivači i to u najvećoj meri kada se radi i o sportskim temama, a zatim slede ulaganja u životnu sredinu, opremanje škola, bolnica i javnih površina.

MEDIJI (NE) IZVEŠTAVAJU O DRUŠTVENO –ODGOVORNIM TEMAMA

Kada je reč o povezanosti komercijalne saradnje i izveštavanja medija, mišljenja su podeljena, pa gotovo isti procenat ispitanika smatra da izveštavanje zavisi od aktivnosti i nacionalnog značaja društveno-odgovorne aktivnost (44%), kao i da izveštavanja o društveno-odgovornim aktivnostima nema bez komercijalne saradnje (43%).

Povezana vest:  Učenici osnovnih škola na zabavan način uče o zaštiti životne sredine

ZAKLJUČAK: PROSTOR ZA UNAPREĐENJE

Status percepcije na temu održivog poslovanja i društvene odgovornosti kompanija u Srbiji pokazuje nam prostor za unapređenje sa obe strane.

S jedne strane izdvaja se stav značajnog broja predstavnika medija koji dovode u pitanje iskrenost i svrsishodnost društveno-odgovornih kampanja, pominjući da ih kompanije koriste kao način svoje i promocije i deo PR aktivnosti.

S druge strane, očekivanja od kompanija su velika. Partneri, korisnici, klijenti, potrošači, sugrađani… svi očekuju od svojih (omiljenih) brendova i kompanija da svesno i savesno doprinesu opštem socio-ekonomskom boljitku, proaktivno i u skladu s realnim potrebama društva.

Istovremeno, predstavnici korporativnog sektora, smatraju da mediji vrlo retko samoinicijativno izveštavaju o ovim temama, kao i da se medijsko izveštavanje bazira na sadržajima plasiranim od strane kompanija, bilo da je reč o plaćenom ili neplaćenom medijskom prostoru.