Hijatalna hernija predstavlja stanje u kojem deo želuca prolazi kroz otvor na dijafragmi u grudnu duplju. Ovaj otvor, poznat kao hijatus, normalno služi za prolazak jednjaka. Kada se želudac „probije“ kroz ovaj otvor, to može dovesti do niza neprijatnih simptoma.

Ovo stanje može izazvati različite simptome, uključujući gorušicu, podrigivanje, bol u grudima i otežano gutanje. Intenzitet simptoma varira od osobe do osobe, a kod nekih pacijenata hijatalna hernija možda neće izazvati nikakve tegobe. Lečenje se individualno prilagođava svakom pacijentu, uzimajući u obzir težinu stanja i prisutne simptome.

Uticaj životnih navika na hijatalnu herniju

Promene u životnom stilu igraju značajnu ulogu u kontroli simptoma hijatalne hernije. Održavanje zdrave telesne težine je važno jer prekomerna težina može povećati pritisak u trbušnoj duplji, što može pogoršati simptome. Višak kilograma vrši pritisak na abdomen, gurajući želudac prema gore i olakšavajući njegovo prodiranje kroz dijafragmu. Preporučuje se ishrana bogata vlaknima i laganim obrocima, uz izbegavanje hrane koja može izazvati iritaciju, poput začinjene i masne hrane.

Vlakna poboljšavaju varenje i sprečavaju zatvor, što dodatno smanjuje pritisak u stomaku. Masna i začinjena hrana stimulišu proizvodnju želudačne kiseline, što može pogoršati gorušicu. Prilagođavanje položaja tela tokom spavanja, na primer podizanje uzglavlja kreveta za 15-20 cm, može smanjiti učestalost refluksa. Gravitacija u ovom slučaju pomaže da se želudačna kiselina zadrži u želucu. Prestanak pušenja i umerena fizička aktivnost takođe mogu pozitivno uticati na smanjenje simptoma. Nikotin opušta donji ezofagealni sfinkter, mišić koji sprečava vraćanje želudačne kiseline u jednjak, dok fizička aktivnost jača mišiće i poboljšava opšte zdravlje.

Povezana vest:  HUMANITARNA AKCIJA U DELTA CITYJU

Redovan san i izbegavanje kasnih obroka takođe mogu doprineti boljoj kontroli simptoma. Kada spavamo, varenje se usporava, pa konzumiranje hrane neposredno pre spavanja može dovesti do refluksa. Pored promena u načinu života, farmakološka terapija se često koristi za ublažavanje simptoma.

Nehirurški pristupi lečenju hijatalne hernije

Nehirurške metode, kao što su fizioterapija i endoskopske procedure, mogu pomoći u ublažavanju simptoma. Fizioterapijske vežbe mogu ojačati dijafragmu i poboljšati funkciju digestivnog sistema. Posebne vežbe disanja i jačanja trbušnih mišića mogu pomoći u smanjenju pritiska na dijafragmu i sprečavanju prodiranja želuca. Endoskopske procedure, kao što je endoskopska fundoplikacija, predstavljaju minimalno invazivne tehnike kojima se može ojačati sfinkter jednjaka i sprečiti refluks. Akupunktura se takođe koristi kao komplementarna metoda lečenja, iako su naučni dokazi o njenoj efikasnosti u lečenju hijatalne hernije ograničeni. Savremeni tehnološki napredak omogućava primenu neinvazivnih tehnika, poput elektrostimulacije mišića dijafragme, koja se pokazala obećavajućom u nekim studijama. Među nehirurškim pristupima, nameštanje želuca se sve češće primenjuje.

Nameštanje želuca kao nehirurški pristup

Nameštanje želuca se sve češće primenjuje kao neinvazivna metoda za vraćanje želuca u pravilan položaj ispod dijafragme. Ova metoda se zasniva na manuelnim tehnikama koje izvodi obučeni terapeut. Stručnjaci navode da ova tehnika može značajno smanjiti simptome kao što su nadutost, gorušica i pritisak u grudima. Smatra se da nameštanje želuca može poboljšati funkciju donjeg ezofagealnog sfinktera i smanjiti pritisak na dijafragmu.

Povezana vest:  Saveti iz Beča za zimsku vožnju biciklom

Prednost ove metode je njena neinvazivnost i brza primena, pružajući olakšanje bez potrebe za dugotrajnim lečenjem lekovima ili hirurškim intervencijama. Dugoročni benefiti mogu uključivati poboljšanje probave i smanjenje učestalosti simptoma. Međutim, u nekim slučajevima, hirurška intervencija može biti neophodna.

Farmakološka terapija hijatalne hernije

Farmakološka terapija je važna kada promene u načinu života nisu dovoljne za kontrolu simptoma. Inhibitori protonske pumpe (IPP) se koriste za smanjenje lučenja želudačne kiseline, čime se smanjuje iritacija jednjaka. Ovi lekovi deluju tako što blokiraju enzime u želucu koji su odgovorni za proizvodnju kiseline. Antacidi pružaju brzo, ali kratkotrajno olakšanje neutralizacijom kiseline, ali ne rešavaju osnovni problem. Prokinetici mogu poboljšati pražnjenje želuca i smanjiti refluks tako što ubrzavaju kretanje hrane kroz digestivni trakt. Redovna upotreba lekova treba da bude pod nadzorom lekara kako bi se izbegle neželjene reakcije i interakcije sa drugim lekovima.

Hirurško lečenje hijatalne hernije

U slučajevima kada konzervativne metode ne daju rezultate, hirurška intervencija može biti neophodna. Hirurško lečenje se preporučuje pacijentima kod kojih se simptomi ne poboljšavaju promenama u načinu života, lekovima ili nehirurškim tehnikama, kao i u slučajevima komplikacija, kao što su Barrett-ov jednjak ili strikture jednjaka.

Fundoplikacija je najčešći hirurški zahvat koji se izvodi kako bi se sprečilo vraćanje kiseline. Tokom ove procedure, gornji deo želuca se obmotava oko donjeg dela jednjaka, čime se stvara „manžetna“ koja pojačava sfinkter i sprečava refluks.

Laparoskopske tehnike omogućavaju brži oporavak i smanjuju rizik od komplikacija u odnosu na tradicionalnu otvorenu hirurgiju. Korišćenjem malih rezova i specijalnih instrumenata, hirurg može precizno izvesti operaciju uz minimalno oštećenje okolnog tkiva. U nekim slučajevima se koriste i sintetičke mreže za dodatno ojačavanje dijafragme, posebno kod pacijenata kod kojih postoji rizik od ponovnog pojavljivanja hernije. Nakon hirurške intervencije, važan je period oporavka.

Povezana vest:  Pet koraka za prolećni venčić od cveća

Postoperativni period i sveobuhvatni pristup

Postoperativni period zahteva posebnu pažnju, uključujući pravilnu ishranu, izbegavanje teških fizičkih aktivnosti i redovne kontrole kod lekara. Nakon operacije, pacijentima se savetuje postepeno uvođenje čvrste hrane i izbegavanje teških obroka. Važno je pratiti uputstva lekara u vezi sa ishranom i fizičkom aktivnošću kako bi se osigurao uspešan oporavak i sprečile komplikacije. Redovne kontrole kod lekara su neophodne za praćenje stanja i rano otkrivanje eventualnih problema. Edukacija pacijenata o pravilnom načinu života nakon operacije igra važnu ulogu u dugoročnom uspehu terapije. Pacijenti bi trebalo da budu informisani o važnosti održavanja zdrave telesne težine, pravilnoj ishrani, izbegavanju faktora rizika i redovnim kontrolama.

Zaključak

Važno je napomenuti da, iako su navedene metode lečenja efikasne, ne postoji univerzalni lek za hijatalnu herniju. Pristup lečenju se individualno prilagođava svakom pacijentu, uzimajući u obzir specifičnosti njegovog stanja i prisutne simptome. Pored navedenih terapijskih opcija, istraživanja se kontinuirano sprovode u cilju pronalaženja novih i efikasnijih metoda lečenja. Napredak u medicinskoj tehnologiji i farmakologiji otvara nove mogućnosti za lečenje hijatalne hernije i poboljšanje kvaliteta života pacijenata.

Foto: Srbijanka Stanković