Razvod braka je jedno od najosetljivijih, ali i najčešćih pitanja iz oblasti porodičnog prava. Bez obzira na okolnosti, svaka odluka o razvodu nosi sa sobom emocionalne, socijalne i pravne posledice.

Zakon o braku i porodičnim odnosima u Republici Srbiji (Zakon o braku i porodici, „Službeni glasnik RS“, br. 18/2005, 72/2011 i 6/2015) precizno uređuje uslove, postupak i pravne efekte razvoda, sa posebnim akcentom na zaštiti prava dece i ravnoteži između supružnika.

Cilj ovog teksta nije da zameni pravni savet, već da pruži jasan pregled ključnih odredbi koje svako ko razmišlja o razvodu treba da razume: od uslova i postupka, do pitanja starateljstva, podele imovine i prava deteta. Pročitajte.

Pravni osnov za razvod braka

Zakon poznaje dva osnova za razvod, a to su sporazumni razvod, kada supružnici zajednički traže razvod i saglasni su o svim važnim pitanjima, i razvod po tužbi, kada jedan od supružnika podnosi zahtev zbog trajno poremećenih odnosa ili drugih razloga koji onemogućavaju zajednički život.

U oba slučaja, cilj suda nije samo da „okonča“ brak, već da ispita da li su uslovi za razvod ispunjeni i da li je zaštita dece obezbeđena. Prema članu 40. Zakona o braku i porodici, brak može da se razvede ako su bračni odnosi „trajno i ozbiljno poremećeni“ i ako „više ne postoji zajednica života između supružnika“. Drugim rečima, pravni sistem ne traži krivicu, već postojanje činjenice da brak više ne funkcioniše.

Sporazumni razvod braka

Sporazumni razvod je najbrži i najmirniji način da supružnici okončaju zajednicu života. Prema članu 41. Zakona, sud će razvesti brak ako supružnici podnesu zajednički predlog i ako su postigli dogovor o svim bitnim pitanjima.

Ovaj dogovor obuhvata:

Povezana vest:  „Novogodišnja staza“ u Beču ponovo posle dve godine

U praksi, sporazumni razvod zahteva da supružnici predaju zajednički predlog za razvod braka i sporazum o roditeljskom pravu, koji mora biti odobren od strane organa starateljstva (najčešće Centra za socijalni rad). Sud neće razvesti brak ako taj sporazum nije u interesu dece.

Sama procedura obično traje od nekoliko nedelja do dva meseca, zavisno od opterećenosti suda i spremnosti supružnika da dostave potrebnu dokumentaciju.

Razvod po tužbi – kada ne postoji saglasnost

Ako ne postoji saglasnost između supružnika, razvod se pokreće tužbom. Tužbu za razvod može podneti bilo koji od supružnika, a sud tada ispituje sve okolnosti koje su dovele do poremećaja odnosa. Tužba za razvod mora sadržati činjenice koje dokazuju da je zajednica života trajno prestala. Primera radi,  to su dugotrajan razlaz, nedostatak komunikacije, nasilje, alkoholizam, prevara ili jednostavno obostrani gubitak volje za zajedničkim životom.

U ovakvim slučajevima sud po pravilu zakazuje mirenje, u kojem stručna lica pokušavaju da pomognu supružnicima da se pomire ili postignu dogovor o ključnim pitanjima. Međutim, ako mirenje ne uspe, sud nastavlja postupak i donosi presudu o razvodu. Bitno je napomenuti da sud ne utvrđuje „krivicu“, osim ako to neki od supružnika izričito ne traži. Cilj je, pre svega, zaštita interesa deteta i obezbeđenje pravne sigurnosti obe strane.

Starateljstvo i roditeljsko pravo

Jedno od najvažnijih pitanja u svakom razvodu jeste starateljstvo nad decom. Zakon o braku i porodici polazi od principa da je najbolji interes deteta uvek prioritet. U sporazumnom razvodu, roditelji sami dogovaraju kod koga će dete živeti i kako će drugi roditelj održavati kontakt i doprinositi izdržavanju.

Centar za socijalni rad ima obavezu da proveri da li je sporazum u skladu sa interesom deteta i da o tome dostavi izveštaj sudu. U slučaju razvoda po tužbi, sud sam odlučuje kome će poveriti dete, uz obavezno mišljenje Centra i razgovor sa detetom, ukoliko je starije od 10 godina (član 266. Zakona).

Povezana vest:  Forbs: Opra Vinfri najmoćnija slavna ličnost

Sud uvek daje prednost roditelju koji može da pruži bolju emocionalnu i materijalnu stabilnost, a ne nužno onome koji ima veće prihode. U odluci se određuje i visina alimentacije, prema finansijskim mogućnostima roditelja i potrebama deteta.

Podela imovine

Zajednička imovina supružnika predstavlja sve što je stečeno radom tokom trajanja braka. Ukoliko se ne postigne dogovor, podela se vrši u posebnom postupku tzv. parnici za deobu zajedničke imovine.

Prema zakonu, pretpostavlja se da su udeli supružnika jednaki, osim ako jedan od njih dokaže da je više doprineo zajedničkoj imovini (na primer, kroz rad, negu porodice ili ulaganje nasledstva). Bitno je razlikovati zajedničku imovinu, tj. stečenu tokom braka i posebnu imovinu (ono što je neko imao pre braka, nasledio ili dobio poklonom). Važno je znati da se  zajednička imovina deli, a posebna – ne. Zakon omogućava i bračne ugovore, koji unapred uređuju imovinske odnose. Iako su u Srbiji još uvek retki, sve više parova se odlučuje na ovaj vid zaštite imovine.

Alimentacija – pravo i obaveza

Obaveza izdržavanja dece jedno je od osnovnih načela porodičnog prava. Prema članu 155. Zakona o porodici, roditelj koji ne živi sa detetom dužan je da doprinosi njegovom izdržavanju srazmerno svojim mogućnostima i potrebama deteta.

Visinu alimentacije sud utvrđuje na osnovu podataka o prihodima, troškovima i standardu života. Prilikom odlučivanja uzimaju se u obzir i dodatni faktori kao što su zdravstveno stanje deteta, troškovi školovanja, sportskih aktivnosti, kao i vreme koje roditelj provodi sa detetom.

Alimentacija se uvek može naknadno povećati ili smanjiti ako se promene okolnosti, što znači da nijedna odluka o izdržavanju nije trajna.

Uloga Centra za socijalni rad

Centar za socijalni rad ima ključnu ulogu u svim postupcima koji se tiču dece. Njegova dužnost je da učestvuje u postupku mirenja, daje mišljenje o sporazumu roditelja, da sprovodi razgovor sa decom (kada su starija od 10 godina), kao i da predlaže mere zaštite u slučaju nasilja ili zanemarivanja. Bez pozitivnog mišljenja Centra, sud ne može doneti odluku o razvodu ako su deca maloletna. U tom smislu, Centar je garant da se interes deteta ne gubi u složenim odnosima odraslih.

Povezana vest:  Humanitarni turnir u kuglanju BELhospice

Troškovi i trajanje postupka

Troškovi razvoda zavise od toga da li je reč o sporazumnom ili spornom postupku. Sporazumni razvod je jeftiniji i brži i u proseku traje između jednog do tri meseca, dok sudski spor može trajati i godinu dana, naročito ako se vodi i postupak za podelu imovine.

Osim sudske takse, potrebno je računati i na troškove za konsultacije ili usluge advokatske kancelarije, overu dokumenata i, po potrebi, veštačenja. Mnogi parovi u praksi odlučuju da angažuju jednog zajedničkog advokata ako su u potpunom dogovoru, čime se troškovi značajno smanjuju.

 

Suština je da se obezbedi i pravda i mir

Razvod braka nije samo formalno-pravni čin, već proces koji zahteva razumevanje, strpljenje i dobru pripremu. Zakon o braku i porodici u Srbiji jasno definiše prava i obaveze supružnika, ali ističe i najvažniji princip, zaštitu interesa deteta i dostojanstva svih učesnika u postupku.

Bez obzira na oblik razvoda, najvažnije je sačuvati komunikaciju i pokušati rešiti pitanja dogovorom, jer svaka saglasnost smanjuje trajanje postupka i emocionalni teret. Pravni okvir postoji da bi štitio i pojedinca i porodicu, ali su ljudska razumevanja, empatija i spremnost na dijalog ono što razvod može pretvoriti iz sukoba u civilizovano razilaženje. U tome leži suština savremenog porodičnog prava, da se obezbedi pravda, ali i mir.

Autor: S.Stanković

Foto: The Divorce Law Firm from Pixabay