K-1

U YOKAHAMA ARENI ODRŽANO 17. FINALE K-1 GRAN PRIJA -IZJEDNAČEN HOOSTOV REKORD

 

finale silt-hari5Ernesto Hoost više nije jedinstven. Semmy Schilt je trijumfom u 17. finalu K-1 GP u prepunoj „Yokohama“ areni u Japanu osvojio četvrti pojas šampiona i na taj način izjednačio rekord legendarnog „Gospodina Perfektnog“. Da uspeh bude veći do trona je stigao posle tri ekspresne pobede. U prvoj rundi padali su Jerome le Banner (Francuska). u četvrtfinalu, Remy Bonjasky (Holandija) u polufinalu, a onda u finalu i „Loš dečko“ Badr Hari (Maroko/Holandija).

Po imenima boraca, ali i parovima u glavnom žrebu, ovo je verovatno bio najjači turnir u istoriji K-1 GP. Bilo je to i veče nokauta. Od devet borbi u glavnom programu, čak sedam je završeno prekidima!  Jedina dva duela koja su pobednike dobila sudijskim odlukama su prva rezervna borba  Peter Aerts – Gokhan Saki, slavio je Aerts 3:0, kao i poslednji meč četvrtfinala gde je istim rezultatom Remy Bonjasky pobedio Errola Zimmermana.

Glavni program su otvorili Badr Hari i Ruslan Karaev. Hariju je trebalo samo 38 sekundi da demolira Rusa. Njegov ritam pratili su i ostali borci. Alistar Overeem je sa tri udarca kolenom iz klinča, dva u rebra i jednim u glavu, eliminisao Brazilca Everton Teixeiru, dok je Semmy Schilt tehničkim nokautom u 1. rundi veterana Jerome le Banner, kome je ovo bio poslednji meč u K-1 GP, ispratio u penziju. Nokaut seriju u glavnom programu večeri prekinuo Remy Bonjasky koji je na poene savladao Errola Zimmermana.

U drugoj rezervnoj borbi Daniel Ghita (Rumunija) je pokrenuo novu seriju nokauta. Za razliku od ostalih „nokautera“  njemu su trebale gotovo tri runde da sjajnim lou kikovima onesposobi Rusa Sergey Khartionov koga su posle meča morali da iznesu sa ringa.

Povezana vest:  Fedor Jemeljanenko gost humanitarnog MMA turnira u Pančevu

Prvo polufinale donelo je duel Alistera Overeema i Badr Harija. Svi su se sećali prethodnog meča dvojice boraca, istina rađenog po pravilima MMA, u kome je Hari pretrpeo brutalni nokaut. Marokanac sa holandskim pasošem je dočekao priliku za revanš. Prethodnih dana Overeem je preteranim samopouzdanjem kojim se rasipao na sve strane na sebe navukao bes mnogih, ali u duelu protiv Harija nije prikazao mnogo. Dokazao je da je njegov sport, ipak, MMA. Odmah na startu je jednim zahvatom bacio Harija na pod, a slične egzibicije svojstvene MMA borbama, pokušavao je da izvede još nekoliko puta. Hari se nije mnogo obazirao, desnim krošeom je oborio Overeema, načeo ga, a onda dokrajčio haj kikom pošto ga je saterao u ugao. Novi prekid i drugo vezano finale za Harija.

Drugo polufinale činili su Semmy Schilt i Remiy Bonjasky. „Leteći džentlmen“ je već na startu levicom oborio diva Schilta i najavio moguću reprizu prošlogodišnjeg finala kada je u meču za trofej radio protiv Badr Harija Schilt se nije mnogo nervirao zbog neočekivanog starta meča. Vrlo brzo se oporavio, usledila je sjajna serija udaraca u uglu posle koje se Bonjasky našao na podu. Posle još jedne serije Schilta Bonjasky se opet našao na podu, ali ovoga puta bez sudijskog brojanja. Do kraja prve runde Schilt je sjajno vezao desni lou kik i levi kroše, još jednom poslao „Džentlmena“ na pod i plasirao se u finale.

Povezana vest:  Aktuelna svetska prvakinja Jovana Preković se plasirala u finale na Premijer karate ligi u Lisabonu

finale silt-hariNa taj način uslišene su želje mnogih da u duelu za epitet „najboljeg među najboljima” vide upravo Harija i Schilta. Navijači oba borca iz svojih razloga. Hari i Schilt su u maju radili meč u okviru manifestacije „It’s Showtime“ a Hariju je trebalo samo 45 sekundi da nokautira Schilta. Mnogi su očekivali i priželjkivali da će u „Yokahama areni“ videti reprizu. Ali Schilt nije mislio tako. Ono što je bilo očigledno je da je Hari u ovaj duel ušao srcem, odlučan da do titule dođe posle tri ekspresna nokauta. Schilt je, poučen iskustvom iz Amsterdama, duel odradio daleko pametnije. Neverovatno, ali istinito, čak tri puta je Harija slao na pod u samo minut i po prve runde. Prvi put posle desnog direkta, drugi put levim haj kikom, a za kraj levim krošeom zapečatio je sudbinu verovatno najboljeg tehničara među teškašima. Bilo je ovo drugo izgubljeno finale za redom Badr Harija i četvrti trijumf Semmy Schilta.

– Srećan sam zbog pobede. Godinama slušam kako sam šampion bez prave vrednosti. Verujem da sam sada demantovao sve one koji su protiv mene. Najteži meč na turniru bio je onaj protiv Le Bannera, iako je možda gledaocima Bonjasky delovao kao teži protivnik jer sam bio na podu. Badr Hari je tehnički dosta napredovao u poslednjih nekoliko meseci, ali mu je motivacija bila daleko manja nego u našem duelu u maju. Srećan sam što sam izjednačio Hoostov rekord, želja mi je da ga prevaziđem. Zahvalio bih se svom timu „Golden Glory“ bez čije pomoći i podrške ne bih uspeo – rekao je posle meča Semmy Schilt.

Povezana vest:  KARATE, NA BANJICI ODRŽAN TRADICIONALNI TURNIR „DECA EVROPE 2010.“, Podmladak se predstavio

 

Rezultati

Četvrtfinale: Ruslan Karaev (Rusija) – Badr Hari (Maroko/Holandija) 0:2 (KO 1. runda), Alistar Overem (Holandija) – Everton Teixeira (Brazil) 2:0 (KO u 1. rundi), Jerome le Banner (Francuska) – Semmy Schilt (Holandija) 0:2 (KO u 1. rundi), Erreol Zimmerman (Holandija) – Remy Bonjasky (Holandija) 0:3. Polufinale: Badr Hari (Maroko/Holandija) – Alistar Overem (Holandija) 2:0 (KO u 1. rundi), Semmy Schilt (Holandija) – Remy Bonjasky (Holandija) 2:0 (KO u 1. rundi). Finale: Badr Hari (Maroko/Holandija) – Semmy Schilt (Holandija) 0:2 (KO u 1. rundi).

Rezervne borbe: Peter Aerts (Holandija) – Gokhan Saki (Turska) 3:0, Daniel Ghita (Rumunija) – Sergey Khartionov (Rusija) 2:0 (KO u 3. rundi).

Superfajt: Kjotaro (Japan) – Tyron Spong (Surinam) 0:3.

Uvodne borbe: Keiichi Samukawa (Japan) – Ryuji  Kajiwara (Japan) 0:3, Singh Jaideep (Indija) – Makoto Uehara (Japan) 2:0 (KO u 1. rundi), Jan Soukup (Češka) – Tsutomu Takahagi (Japan) 3:0.

 

Dosadašnji šampioni

1993. – Branko Cikatić (Hrvatska)

1994. – Peter Aerts (Holandija)

1995. – Peter Aerts (Holandija)

1996. –  Endi Hag (Švajcarska)

1997. – Ernesto Hoost (Holandija)

1998. – Peter Aerts (Holandija)

1999. – Ernesto Hoost (Holandija)

2000.  – Ernesto Hoost (Holandija)

2001. – Mark Hant (Novi Zeland)

2002. – Ernesto Hoost (Holandija)

2003. – Remy Bonjasky (Holandija)

2004. – Remy Bonjasky (Holandija)

2005. – Semmy Schilt (Holandija)

2006. – Semmy Schilt (Holandija)

2007. – Semmy Schilt (Holandija)

2008. – Remy Bonjasky (Holandija)

2009. – Semmy Schilt (Holandija)