Premijera predstave ‘Trst’ 17. maja u Ateljeu 212
Predstava „Trst“, po tekstu Miloša Radovića i režiji Alise Stojanović, biće premijerno izvedena 17. maja na Velikoj sceni Ateljea 212, na otvaranju drugog festivala „Mucijevi dani“, najavljeno je danas na konferenciji za novinare.
Komad predstavlja istinitu ispovest o gradu u koji su Jugosloveni nekad rado odlazili u kupovinu, i prikazuje 10 likova različite dobi koji dolaze da se oproste od grada koji je za njih bio simbol vere u budućnost.
Radović je objasnio da u vremenu i zemlji u kojoj živimo ima malo lepih uspomena i da se onda dešava da male stvari pretvorimo u mit, što je slučaj sa Trstom, crvenim pasošem, osamdesetim godinama.
„Za mene je Trst bio mala srećna porodica u Fići, koja sedam sati putuje, strahuje na granici da li će preneti 100.000 lira, uđe u ‘svet’ na pet do šest sati i vrati se u istu zajednicu“, rekao je on.
„Godine su prolazile, a lepe stvari su se gubile, umesto da se nagomilavaju, pa dolazi do toga da od tako benignih uspomena mi pravimo velike stvari, pa i jedan pozorišni komad“, rekao je Radović i dodao da je zbog toga ovaj komad tužan, ali „možda nosi i nadu da ćemo lepe i ružne stvari rasporediti u boljem odnosu“.
U odličnom glumačkom ansamblu su Branka Petrić, Feđa Stojanović, Jelisaveta Seka Sablić, Branislav Zeremski, Svetozar Cvetković, Dara Džokić, Isidora Minić, Milica MIhajlović, Katarina Žutić, debitankinja Fang Pin jan (Sin Sin) i mali Miloš Klanšček.
Sablić smatra da je „Trst“ priča o „našem kraju, koji je uvek živeo u avliji sa visokim tarabama iza kojih smo i ostali“.
„Trst je u jednom trenutku bio simbol boja, slobode, želje da se omiriše veliki svet, da se pripada tom svetu, što se nije desilo“, kazala je Sablić i dodala da igra ženu čija je sudbina obeležena tim „lepim, a objektivno, beznačajnim gradom“.
Džokić je primetila da je Trst deo kolektivnog sećanja, pa je celu ekipu komad i rastužio i razveselio i dirnuo. „To je tekst u kome se ogledamo i u kome će se ogledati i publika i ova predstava odlično zaokružuje sezonu ‘N(ex)t Yu’ u Ateljeu“, primetila je ona.
Cvetković i Žutić su skrenuli pažnju na odnos majke i deteta kao paralelnu priču u komadu, pa su glumci u šali dali podnaslov predstavi „Institut za majku i dete“.
Rediteljka nije želela mnogo da govori o predstavi, samo je primetila da se u njoj pojavljuje veliki broj ozbiljnih ženskih likova koji dominiraju i zbog čega joj je drago.
Muzika, čiji je autor Ivan Brkljačić, žanrovski se kreće između klasike i rok’n’rola.
Scenografiju potpisuje Darko Nedeljković, kostime je uradila Zora Mojsilović, a za scenski pokret bio je zadužen Miloš Paunović.
Leave A Comment