Hrana nije samo nužnost zarad preživljavanja, već može biti i veliki izvor zadovoljstva. I tu odmah može da nastane problem. Ljudi su, kao i mnoge životinjske vrste, hiljadama godina preživljavali samo ukoliko sakupe ili ulove dovoljno hrane. A onda je neka budala izmislila čokoladu.

Plena nikada nije bilo u izobilju, posebno zato što su zime bile duže i oštrije nego što mi to možemo i da zamislimo, a supermarketi i restorani nisu postojali. Još pre samo 250 godina ljudi su i u Evropi svake jeseni procenjivali da li je žetva bila dovoljno dobra da bi mogli da prehrane svu svoju decu ili će neku morati odmah da ubiju.

I dan-danas je smrt od gladi česta pojava u nekim delovima sveta, mada se u drugim svakodnevno bacaju tone hrane.

Dok god je svet tako funkcionisao, pitanja da li je hrana zdrava i da li neko jede premalo ili previše bila su potpuno besmislena. Većina ljudi je sama proizvodila svoju hranu i imala koliko da preživi. Začini su bili retkost pa se, na primer, za biber  putovati na drugi kraj sveta. Takva situacije je trajala vekovima, svima bila poznata i svi su svoju decu na nju pripremali.

Povezana vest:  Zagrevanje pred Beer Fest u Delta Cityju

Tek poslednjih nekoliko decenija, model ishrane se u nekim delovima sveta suštinski promenio, pa sada biramo, poručujemo, ili namerno povraćamo. Danas, kad veliki gradovi imaju bezbroj tipova restorana i sve nam je dostupno, možda i prečesto previđamo moć hrane. Jer mi smo, potpuno nepripremljeni za to, uskočili u uživanje u hrani, u zadovoljstva, potencijalni porok i izvor zavisnosti.

Kako da stanem, kad je sve tako ukusno, uvek pri ruci, a i reklamira se na svakom ćošku

Zbog svog jakog uticaja na naša čula, kao i zbog naše nepripremljenosti, hrana može imati i različite emocionalne efekte na gotovo svakoga od nas. Neki joj se tako potčinjavaju, bez kontrole i discipline, pa uživaju dok ona ne počne da šteti njihovom zdravlju. Drugi je, opet, gotovo u potpunosti odbijaju, pokušavaju da je stave pod potpunu kontrolu, iz religijskih ili sportskih pobuda, ili pod uticajem modnih časopisa.

Povezana vest:  KREIRAJTE MACHO SLADOLED PO SVOM UKUSU

Hrana je možda najopasnija kad ne prepoznajemo da je koristimo kao zamenu za nešto drugo. Kad se osećamo prazno – kad nam je dosadno, nemamo inicijativu, polet ili strasti, ili kad tugujemo zbog nekog gubitka, vrlo je lako da tu prazninu počnemo da zatrpavamo hranom.

Ako ni u čemu ne uživam, makar da mi bude prijatno na jeziku i puno u želucu. Kako kaže jedna nezvanična definicija, „depresija je kad jedemo nutelu kašikom“.

Sa hranom je, dakle, kao i sa svim drugim važnim stvarima u životu: ravnoteža je istovremeno najdragocenija i najteže dostižna. A u ovom slučaju nam baš nije ni dato vreme da se pripremimo.

Povezana vest:  Ljubljanska divovska čokolada istisnula s Ginisa splitsku Nadalinu

Hemofarm fondacija je, u saradnji sa Filozofskim fakultetom u Beogradu i uz podršku Ministarstva zdravlja Republike Srbije, pokrenula nacionalnu kampanju NESALOMIVI sa ciljem očuvanja mentalnog zdravlja ljudi, borbu protiv rastuće depresije i stigme koja prati obolele.

Kampanja NESALOMIVI predstavlja mrežu pomoći i podrške kroz seriju edukativnih tekstova stručnjaka namenjenih psiho-socijalnoj podršci stanovništvu Srbije, ličnih iskustava osoba koje se bore protiv depresije ili su je pobedile, i kroz SOS liniju za borbu protiv depresije 0800 001 002 na kojoj rade stručnjaci Specijalnih bolnica za psihijatrijske bolesti u Vršcu, Gornjoj Toponici, Kovinu i Novom Kneževcu. Pozivi ka SOS liniji su besplatni, a pomoć i podrška su dostupni 24 sata, 7 dana u nedelji. Besplatna pomoć i podrška stručnjaka obezbeđena je i  putem mejla: [email protected].

Priključite se pokretu za borbu protiv depresije „NESALOMIVI“ na www.nesalomivi.rs.

Kada smo zajedno, ništa nas ne može slomiti!