Nešto što jednoj osobi predstavlja nered, drugoj je organizovani haos. Ima ljudi kojima je kuća potpuno čista, ali je u automobilu uvek nered i gomila smeća. S druge strane, ima i onih koji izuzetno paze da se u automobilu ne zadrži ni mrvica, dok im urednost stana nije prioritet. Ima i ljubitelja maksimalizma – osećaju mir i spokoj kada su okruženi gomilom sitnica i predmeta. Dok drugi u maksimalistički uređenom prostoru mogu videti isključivo nered i pravu noćnu moru kada je brisanje prašine u pitanju.
Zaključujemo da sve neuredne osobe nisu neuredne na isti način. Naravno, među nama ima i veoma neurednih i ekstremno pedantnih osoba, ali se ekstremi retko kada sreću. Kada je u pitanju borba protiv nereda, isplati se poznavati svog “neprijatelja”. Postoji onoliko razloga za nered u kući koliko i onih koji ga stvaraju.
Kao što Pogo kaže: „Videli smo neprijatelja, a on smo mi”! Usredsredite se na problem nereda u svom domaćinstvu tako što ćete otkriti koren problema: sopstveni način razmišljanja. Dakle, biti pomalo neuredan se nekako može posmatrati i kao karakteristika ličnosti pa ćemo, čisto razonode radi, “neuredne” podeliti u četiri glavna tipa.
Sakupljač: „Ovo bi moglo jednog dana da bude korisno!“
Gomilanje je ukorenjeno u nesigurnosti, često finansijskoj. Duboko u sebi, sakupljači se plaše da neće imati resurse koji su im potrebni ako se reše bilo čega što poseduju, bez obzira koliko je istrošeno, beskorisno ili suvišno.
Ako su ormarići i plakari prepuni kutija za jaja, napuklih kutija za margarin i starih časopisa, verovatno je u pitanju gomilanje koje karakteriše sakupljače. Sakupljači bi trebalo da se podsećaju da će resursi uvek biti dostupni. Gde sakupljač može da potraži zamenu za gomilanje van kuće? Primetićete da su časopisi indeksirani u biblioteci, kuhinjski pribor se može povoljno naći na pijacama i bazarima, a svaki mali kućni aparat poznat čoveku može se naći (jeftino!) u prodavnici polovne robe.
Dešava se i da sakupljači sebe smatraju kolekcionarima i tako pravdaju gomilanje. Istina je da kolekcionarstvo može biti hobi, ali ako vam mnogobrojne kolekcije zauzimaju životni prostor i stvaraju nered, vreme je da se zapitate da li je gomilanje toga vredno. Imajte na umu da odvajanje od predmeta koje ste godinama čuvali ponekad može biti poprilično teško. Prvi savet jeste da izaberete jedan tip predmeta koji ćete sebi dozvoliti da sakupljate (salvete, dugmad, figurice, razglednice, sveće…). Sve ostalo mora da ide! Budući da je to lakše reći nego uraditi, evo našeg drugog saveta: iznajmljivanje kontejnera. U kontejner možete smestiti sve predmete koji stvaraju nered u vašem životnom prostoru, ali i dalje niste spremni da se od njih zauvek rastanete. Zašto iznajmljivanje, a ne kupovina? Zato što ćete morati da plaćate najam kontejnera dokle god želite da zadržite robu koja se u njemu nalazi. Kada shvatite da vam ti predmeti zapravo ne nedostaju, a predstavljaju vam finansijski teret, biće vam daleko lakše da ih se odreknete!
Odlagač: „Razmišljaću o tome sutra!“
Računi, obaveštenja, stare novine, stvari koje bi trebalo očistiti ili popraviti i kućni projekti se odlažu za drugi dan. Zvuči poznato? Možda ste odlagač!
Odlagač će ostaviti posuđe od večere u sudoperi i mokar veš u mašini za pranje veša. Jednostavno, u trenutku kada bi posao trebalo odraditi to im se ne radi – nisu raspoloženi ili ne žele da prekidaju zabavu. I tako ulazimo u začarani krug gomilanja zadataka i obaveza. Odlagače bi trebalo podsetiti da sutra verovatno neće imati više energije i volje nego danas. Pošto je ovo ponašanje utemeljeno u prokrastinaciji, primenite najbolji lek: akciju. Za one koji odlažu, samo pokretanje stvara zamah potreban za završetak posla.
Zapamtite, lakše je održavati kamen koji se kotrlja u pokretu nego ga podići i pokrenuti ga iz prvog puta!
Buntovnik: „Ne želim i ne možeš me naterati!“
Buntovnici su često bili primorani da skupljaju za sobom dok su bili deca. Kao odrasli, oni i dalje izražavaju nemu i tvrdoglavu odlučnost četvorogodišnjaka koji odbija da pokupi svoje igračke.
Buntovnički nered je često usmeren na kućne aktivnosti. Buntovnik neće stavljati svoju odeću u korpu za veš, činiju u mašinu za pranje sudova ili auto u garažu – čak ni kada se odeća izgužva, ostaci na činiji skroz skore, a automobil se ošteti jer je bio parkiran pored puta.
Buntovnike bi trebalo podsetiti da je rat završen. Više ne žive sa mamom i i vreme je da postanu odgovorna odrasla osoba, a ne mrzovoljno dete. Nekada pomaže da se samom sebi predstavite kao autoritet. Niko drugi vas ne tera da počistite za sobom. To radite jer želite da živite u lepom i urednom životnom prostoru.
Perfekcionista: „Sledeće nedelje ću sve organizovati – savršeno!“
Perfekcionisti su divni ljudi, ali žive u svetu u kojem vladaju crna i bela boja i sve ili ništa. Sposobni su da urade čarobne stvari, ali tek kada ih zaista urade! Perfekcionizam stvara unutrašnju barijeru jer perfekcionista želi da obavi zadatak, ali samo ako je sposoban da ga odradi savršeno. Ako nema vremena da se 110% posveti projektu, perfekcionista radije ostavlja zadatke i obaveze po strani – rešiće ih kada bude mogao maksimalno da im se posveti.
Primera radia, plastične posude za hranu mogu zatrpati kuhinjske ormariće, ali perfekcionista koji je sklon neredu neće početi sa sređivanjem dok ne kupi savršen papir za police, organizer za poklopce i etikete u boji. Kao rezultat toga, nagomilane i pretrpane posude ostaju na istom mestu, padajući na noge svakome ko je dovoljno nesrećan da otvori vrata ormarića.
Savet za perfekcioniste koji prave nered je da se podsete pravila 20-80: 20% svakog posla rešava 80% problema, dok će rešavanje preostalih 20% progutati 80% posla. Dajući sebi dozvolu da urade samo 20% posla, perfekcionisti skloni stvaranju nereda se konačno upuštaju u obavljanje zadataka.
Autor teksta: S. Stanković
